<<< nazad

Bertha Dudde, br. 6550, 19 Svibanj 1956

BESKRAJNA BOŽJA LJUBAV... VJEČNO PROKLETSTVO (OSUDA)…

Vi ne poznajete Božju Ljubav i milosrđe, i Njegove neprestane napore da vama, Njegovim stvorenjima, pomogne iz ponora naviše. On ništa ne želi ostaviti u bezdanu, sve jednom palo duhovno se treba opet vratiti Njemu, kako bi u Njegovoj blizini moglo biti neizrecivo blaženo. Ono što je odvojeno od Njega, što boravi na velikoj udaljenosti od Njega, nesretno je, i On će se smilovati… A Njegova Ljubav mami i priziva da se ovo nesretno ponovno obrati Njemu, od Kojeg se jednom svojevoljno odvratilo... Ipak, sve se događa bez prisile, na ovim bićima ne može biti prisilno učinjeno da se ona vrate Bogu, ovaj povratak Njemu može biti postignut jedino kroz Ljubav, ali da će se on jednom dogoditi je izvjesno, jer Božja Ljubav ne napušta (ne odriče se) ništa što Njemu pripada, što je jednom proizašlo iz Njega. No, budući da jedino Ljubav može tako utjecati na palo biće, da se ono vrati svojevoljno, zbog toga Ljubavno zračenje mora uvijek iznova doticati biće, dok god se ono ne otvori i bude vođeno snagom Ljubavi, da se iznova približi Bogu. A ovaj se proces odvija u zemaljskom životu, kada čovjek osvijesti da je on usmjeravan i vođen od jedne više Moći, da on onda sebe predaje ovoj Moći, i slijedi svoj unutarnji glas, koji je nježni Božji govor (obraćanje)... Onda je njegov otpor slomljen, i biće je na putu povratka Bogu… budući ga sada privlači Božja Ljubav, te Njegovo milosrđe i onome još  nedostojnome pomaže naviše. Božja Ljubav je beskrajna... I zato nijedno biće ne može biti izgubljeno za vječnost... Božja Ljubav i Njegovo milosrđe slijedi ono potonulo u bezdan, i zbog toga i iz pakla postoji izbavljenje, budući je Božja Ljubav veća od krivnje grješnika... i jer bi milosrđe htjelo podmiriti (poravnati, nadoknaditi) slabost paloga, i zato će svako biće biti tako dugo pridobivano (udvarano) od Božje Ljubavi, dok se ono ne otvori, i jednoj zraci omogući djelovati u njemu. A onda je također prokletstvo slomljeno, budući Ljubav ima veliku snagu. Zbog toga ljudi ne smiju govoriti o „vječnom prokletstvu (osudi)“… Jer, vječno prokletstvo podrazumijeva strogog suca, okrutnoga (lišenog Ljubavi), koji biću oduzima svu slobodu, i nemilosrdno donosi presudu... Ali, Bog ne želi stanje u kojem se nalazi ovo nesretno, u koje je palo vlastitom krivnjom, u slobodnoj volji… Bog želi nesretno izbaviti otuda, On ga želi dovesti do blaženstva, On ga želi obasjati Svojom Ljubavlju, i Njegovo milosrđe ne pravi razliku zbog veličine krivnje grijeha. No, On nijedno biće ne prisiljava na blaženstvo… I zbog toga takva nesretna stanja mogu trajati čak vječnostima, jer ona moraju biti dokinuta od samoga bića... Vi ljudi možete vjerovati da će njima biti osigurana svaka pomoć, budući je Božja Ljubav beskrajna, i ona također neće nikada prestati ili se umanjiti, ma koliko dugo Njegova stvorenja još ustrajavala u otporu... Bog se ne gnjevi, nego Ga sažaljuje nesreća ovih stvorenja, no On ih ne može premjestiti u stanje blaženstva Njegovom moći, budući to nije u skladu ni s Njegovom pravednosti, ni sa slobodom volje Njegovih stvorenja... Stoga će On jedino nastojati tako utjecati na volju duša, da se one Njemu dobrovoljno obrate... Ali, onda je također zajamčen potpuni povratak, budući je Božja Ljubav takve moći, da ona pobjeđuje sve, gdje god je dopušteno njeno djelovanje... I jednom će se svako biće vratiti Njemu, jednom će i bezdan morati sve osloboditi, budući je Božja Ljubav snažnija od mržnje, i jer će se čak i Božji protivnik jednom dobrovoljno opet okrenuti Bogu, čak i ako će to trajati još vječnostima, ipak će ga Božja Ljubav nadvladati.

AMEN

<<< nazad