<<< nazad

Bertha Dudde, br. 6461, 26 Siječnja 1956

PALJENJE BOŽANSKE ISKRE PUTEM LJUBAVI ….

Svi vi u sebi nosite Božansku iskru, koja, kad je upaljena, u vama dovodi do odlučujuće promjene, promjene vaše volje, promjene puta kojim ste do sada hodili …. okretanje od sfera tamnog duhovnog svijeta i povratak u područje koje je vaša istinska domovina. To postiže samo jedna stvar: Ljubav …. koju vi sami morate upaliti, koja nedostaje svemu duhovnome prije utjelovljenja kao čovjek, no koju čovjek treba razviti u zemaljskom životu a to i može, pošto je jedna sićušna Božanska iskrica umetnuta u njega, a koja tek putem volje čovjeka prerasta u plamen ….

Ljubav je presudna, Ljubav mijenja sferu u kojoj se nalazi duhovno, Ljubav mijenja samo biće, i Ljubav neprestano upire u pravcu Vječne Ljubavi. Cijeli zemaljski život je prazan, beskoristan i besmislen bez Ljubavi …. jer on je duši samo dan da bi se u njoj učinila preobrazba, koja bi ju iz mračnog područja premjestila u kraljevstvo svjetla …. a to se može dogoditi jedino kad se u srcu čovjeka zapali vatra Ljubavi, kako bi sva tama nestala i duša stajala u svjetlu …. 

Ljubav je spašavajući čimbenik, Ljubav je spašavajuća snaga, i Ljubav izvršava promjenu nesavršenoga u Božansko biće. Ljubav je sve …. i svakom biću je moguće upaliti je, pošto je iskra prisutna kao Božanski poklon biću koje je skroz bez Ljubavi. No, onome što je u zemaljskom životu najvažnije ljudi ne pridaju nikakvog ili malo značaja …. To što bi trebalo biti neprestano nastojanje, rasplamsati Ljubav-ni plamen i neprestano ga povećavati, to od strane ljudi gotovo da uopće nije prepoznato kao bitno, i ljudi žive u takvoj jednoj hladnoći srca, tako da bez prezanja čine djela koja odaju neljubavnost i štete bližnjim ljudskim bićima …. djela, na koja su poticani od onoga koji je bez išta Ljubavi i kojem oni mogu zahvaliti svoje postojanje u nesavršenosti ….

Oni ni jednom nisu promislili nad tim da su oni zaista Božja stvorenja, ali ne Božanska stvorenja, oni nisu svjesni svoga manjkavog stanja, pošto neljubavnost istovremeno znači i najdublju tamu a svjetlo im može podariti jedino Ljubav. No pošto u svakom čovjeku tinja Božanska iskra, “Ljubav” ni jednom čovjeku  nije nešto nepoznato, i svaki čovjek doći će u stanje gdje se iskra probija, gdje osjećaj Ljubavi dodiruje srce čovjeka …. a onda je do njega samoga, da li on hrani taj mali plamičak, tako da se može rasplamsati, jer sposoban za Ljubav je svako, no je li voljan za Ljubav, to određuje on sam. 

Svaki plemeniti osjećaj koji se počinje buditi u čovjeku takvo je jedno sijevanje Božanske iskre, koju bi se trebalo pratiti, jer može biti početak za promjenu, koja je odlučujuća za cijelu vječnost …. tek tada vaš život na Zemlji počinje biti svrhovit, tek tada će se sfera oko vas početi pročišćavati, tek tada vaš put ide prema gore, i vodi k cilju …. Samo Ljubav postiže promjenu, koja vas od nesretnih bića čini blaženim bićima nadasve punim svjetla …. No bez Ljubavi nije moguća preobrazba bića i zemaljski život prazni je hod, pošto vam je i dan samo za to da izvedete tu preobrazbu bića. Bez Ljubavi nije moguće približavanje Bogu, bez Ljubavi jeste i suučesnici protivnika Boga ….

Jedino Ljubav ponovno uspostavlja izvorno stanje, u kojem ste nekoć stvoreni od strane Boga. A to što živite na Zemlji posljedica je neljubavnosti i vaše daleke udaljenosti od Boga, pa vas Njegove Ljubav-ne zrake još dotiču a ne mogu biti djelotvorne …. No jednu iskricu Bog je u Svojoj Ljubavi usadio u vaše srce, jer želi da se plamen Ljubavi u vama opet rasplamsa, jer želi da opet postanete Božanski, kao što ste i bili na početku …. pa da vas Njegova Ljubav može prožeti i da ste u Božanskoj povezanosti opet vječno blaženi ….

AMEN

<<< nazad