<<< nazad

Bertha Dudde, br. 6430, 20 Prosinac 1955

DJELO LJUBAVI ČOVJEKA ISUSA…


Jedinstveno je djelo Ljubavi koje je čovjek Isus ostvario za vas… Jedna svjetlosna duša je sišla na Zemlju, i Ona je svjesno prošla put kao čovjek, kako bi povela borbu protiv onoga, koji je već doveo do pada Njene braće, i kojega je Ona željela savladati… A, put je bio težak i gorak, bio je put patnje jednog čovjeka, Koji je želio iskupiti (namiriti podmiriti, nadoknaditi) veliku krivnju i dug Svojih bližnjih. Ono što je duša sa Sobom donijela odozgo na ovu Zemlju, bila je ogromna mjera Ljubavi za Boga i za bližnje... Ona je imala ono što je palim dušama nedostajalo, no vlastitom krivnjom… Jer, one su odbile Božje zračenje Ljubavi, duša čovjeka Isusa je međutim, stalno žudila Očevu Ljubav, i zato je ovu Ljubav također neprestano zračila... I zato je Njegova Ljubav obuhvaćala nesretnu braću, i željela im pomoći uzdići se iz bezdana. Duša čovjeka Isusa je kroz njenu Ljubav također uvijek bila u stalnoj vezi s vječnom Ljubavi, kojoj je dopuštala da ju ispuni… Sama vječna Ljubav je uzela prebivalište u duši čovjeka Isusa, i tako je dakle, Bog postao čovjekom… A čovjek Isus je sada ostvario djelo Otkupljenja za palo, jer Ga je na to poticala Ljubav koja Ga je potpuno ispunjala, i jer Mu je ona dala snagu da izvede ono što je čovječanstvu donijelo Otkupljenje: da iznimno bolno pati i umre... Čovječanstvo je bilo u velikoj nevolji, jer ga je Božji protivnik držao zarobljenim i samo se nije moglo od njega osloboditi... Zbog toga je vječna Ljubav u duši čovjeka Isusa sišla na Zemlju, i razbila okove, ponudivši onome, koji ih je držao zarobljenima, otkupnu žrtvu… Sebe Samoga… Svoj život kao čovjek... Ljubav je potakla čovjeka Isusa da na Sebe uzme iznimno bolnu žrtvenu smrt, kako bi duše ljudi izbavila (oslobodila) od ove vlasti. Bilo je to uistinu djelo Ljubavi, kojem nema ravna, budući je to bila borba svjetla protiv tame, Ljubav… vječno Božanstvo… predala je Samu Sebe… Svojemu protivniku, i Ona ga je pobijedila… A ovo veliko djelo milosrđa je ostvario čovjek, budući je Ovaj protivniku trebao dostaviti dokaz, da je Ljubav snažnija od mržnje… Nije Božja moć vodila borbu, nego Ljubav Ovoga, i stoga je žrtvu ostvario jedan slabi čovjek, Kojemu je u Njemu prebivajuća Ljubav dala snagu, da na Sebe uzme svu težinu... I tako je Ljubav bila pokretačka sila, koja je također morala iznijeti pobjedu, budući njoj ne može ništa odoljeti, jer Sam Bog je navukao ljudski omotač Isusa, Koji je bio pun Ljubavi, a Sam Bog je uistinu morao biti Pobjednik nad Svojim neprijateljem. No, On je htio da čovječanstvo primi na znanje o borbi protiv neprijatelja... On je htio da djelo Otkupljenja ostane nezaboravan događaj za čovječanstvo… On je htio da Ime Onoga, Koji je to ostvario, više za vječnost ne izblijedi…. I zbog toga se također djelo Otkupljenja odigralo na način, koji jest i ostat će nezaboravan, budući je Isusova smrt na Križu neosporna, i dok god je svijeta, bit će spominjan Božanski Otkupitelj od strane onih, koji su vjernici… jer to nije bio samo izvanjski postupak „raspeća jednog čovjeka“, nego to, što je kroz ovo otkupljujuće djelo postalo moguće „izlijevanje Duha“, također dokazuje izbavljenje (otkupljenje) od Božjeg protivnika… te da i sada Duh iznova djeluje u izbaviteljskom smislu. Jer, Božji je protivnik sunovratio duše u tamu, Božji Duh im međutim, iznova dovodi svjetlo... Božji Duh je znak, dokaz izbavljenja iz tame, koje se međutim može ostvariti jedino kroz smrt čovjeka Isusa na Križu, budući Mu je prethodno krivnja  grijeha činila nemogućim djelovati... Božji Duh će svagda objavljivati o djelu Ljubavi i milosrđa čovjeka Isusa, u Kojem se utjelovio Sam Bog, kako bi izbavio (otkupio) ljude.

AMEN

<<< nazad