<<< nazad

Bertha Dudde, br. 6396, 9 Studeni 1955

ROĐENJE NEKAD I SADA…


Kada Sam Ja sišao na Zemlju, ona je bila umotana u najdublju tamu, svako svjetlo je bilo ugašeno ili prigušene snage njegove svjetlosti, i ljudi su bili u velikoj nevolji… Zbog toga je Samo Svjetlo sišlo na Zemlju… djetešce Isus je došlo na svijet i započelo Svoj zemaljski hod, koji je završio podizanjem na Križ... Bio je rođen Spasitelj, Koji je trebao otkupiti ljude od grijeha i smrti... Ja Osobno Sam došao na Zemlju, utjelovio Sam se u čovjeku Isusu, Koji je želio ispuniti Misiju, koju je mogao izvršiti jedino „čovjek“, jer je On trebao svim ljudima na Zemlji biti primjer, kojem su oni također mogli težiti, jer je to bilo ljudski moguće. Spasitelj Isus Krist se rodio u ovom svijetu, u svijetu slabosti i nesavršenosti, u svijetu grijeha i poroka… Jedna čista, Božanska duša… Božji Sin… uzela je boravište u ljudskom omotaču (ljusci) jednog djeteta, i ova duša je sada kao čovjek Isus, svjesno pošla zemaljskim putem usred ovog grješnog svijeta… što je za posljedicu imalo potpuno stapanje sa Mnom… tako da Sam Ja Osobno u Njemu mogao uzeti prebivalište. I Moj Duh je zasjao kao najjasnije svjetlo kroz čovjeka Isusa, i On je mogao prožeti zrakama sve što Mu se otvorilo. A već je djetešce Isus pokazalo ljudima Njegovu Božansku Misiju, jer se ponekad Moj Duh izražavao kroz ovo djetešce… ali uvijek samo onima koji Me nisu zaboravili, koji su u srcu nosili vjeru u Boga i ovom Bogu zavapili za spasenje, jer su osjećali tamu kao propast (nesreću) i pozivali Me za pomoć… Ja Sam poslao Svoga Sina na Zemlju… jer Sam želio donijeti pomoć ljudima tako da Ja Osobno stupim u vezu s njima, tako da im oslobodim put k Meni, u njihovu Očinsku kuću. Ali, kao Bog Ja nisam mogao stupiti u izravnu vezu s njima, jer je velika udaljenost od Mene to učinila nemogućim… Stoga Sam Ja poslao na Zemlju Svoga Sina, Biće tijesno povezano sa Mnom, Koje se dobrovoljno ponudilo poslužiti kao Posrednik… Koje je stoga željelo donijeti svjetlo odozgor dolje na Zemlju i tako osvijetliti put koji iz ponora vodi uvis… Poslao Sam Biće Koje je proizašlo iz Mene, i Koje je ostalo sa Mnom kada su se nebrojena bića dobrovoljno odvojila od Mene... I dao Sam ovom Biću tjelesni omotač, koji je trebao biti prebivalište za Mene Samoga, čim je Misija čovjeka započela... Premda Sam se Ja unaprijed pobrinuo za to da ova ovojnica dođe na svijet čista i nevina, ipak je sada duša morala sama prevaliti na Zemlji jednaki put kao svaki drugi čovjek... Od djetinjstva su na Njega bili postavljeni isti zahtjevi… Među ljudima je odraslo djetešce Isus, i On je među ljudima koji su bili bezbožni, morao zadržati Svoje tijelo čistim, i boriti se protiv svega što bi ga onečistilo… jer, On je trebao postati Moje prebivalište, Ja Osobno Sam se želio utjeloviti u čovjeku Isusu, a da Sam Ja to mogao, bilo je Njegovo djelo, Njegova volja i Njegova Ljubav za Mene… Jer, Ljubav je bila svjetlo koje je On donio na Zemlju, no koje je On isto tako morao u Sebi razbuktati u jasni plamen… kao što je to zadatak sviju vas, da zapalite uspavanu Ljubavnu iskru u vama, i da je stalno potpirujete do sve većeg žara… Svjetlo je sjalo dolje na Zemlju, i to svjetlo je tražilo Sebi ljudski omotač… vama ljudima se rodio Spasitelj, jer Sam se sažalio na čovječanstvo koje je patilo u najdubljoj tami i samo se odatle nije moglo osloboditi... Moja Ljubav je primila Sebi  ljude i poslala im Spasitelja… Ja Osobno Sam sišao na Zemlju, da otkupim vas ljude.

AMEN

<<< nazad