<<< nazad

Bertha Dudde, br. 6233, 9 Travanj 1955

PATNJA I UMIRANJE...


Moja patnja i smrt na Križu se nisu mogli zaobići, Ja Sam morao isprazniti čašu do dna, Ja Sam morao uzeti sve na Sebe kako bi čin Spasenja za vas ljude, da vas iskupi(m) od sve krivnje, bio ostvaren... Jedino Me znanje o vašem žaljenja vrijednom stanju uvjerilo da napravim ovu samo-žrtvu budući je Moje srce bilo ispunjeno sa Ljubavlju spram vas... i ova je Ljubav željela spriječiti užasnu sudbinu koja vas je očekivala nakon smrti vašeg tijela... Budući Sam Ja znao za ovu užasnu sudbinu, budući su Moje oči mogle svjedočiti blaženstvu kraljevstva svjetla baš kao i patnji i mukama u carstvu tame, i budući je Moja Ljubav pripadala vama kao Mojoj paloj braći Ja Sam tražio riješenje da bi odvratio vašu užasnu sudbinu... Ja Sam Osobno prihvatio svu krivnju i ponio ju na stazi do Križa... 

Štogod je fizički bilo učinjeno Meni je bilo više nego manje samo simbol onog što je čitav teret grijeha Meni značio, jedan ogromno mukotrpan, bolan i svladavajući teret, koji je učinio da padnem opet i iznova a kojeg Sam unatoč tome nosio sa najvišom Ljubavlju... Ja Sam uzeo na Sebe sav bol kojeg je Moje tijelo moglo izdržati, jer nosio Sam teret grijeha namjesto vas, želio Sam ostvariti okajanje kojeg bi vi neopozivo bili morali napraviti... što bi vi vječno bili nesposobni napraviti... Ja Sam patio i borio se, doista Sam znojio krv (Luka 22:44), gledao Sam u bezdane pakla, i strah i užas su kidali Moju dušu... Otrpio Sam sve što bi vi sami morali otrpjeti... I Moja Ljubav spram vas Mi je dala snagu izdržati do časa smrti.

Nema poredbe za Moje muke, ni jedno ljudsko biće ne bi moglo patiti do ove mjere... Ali Ja Sam ponudio Sebe dobrovoljno budući Sam znao da ste jedino na ovaj način vi mogli biti oslobođeni od Sotoninih okova... Ja Sam već unaprijed znao što očekivati i nosio Sam ovaj teret okolo sa Mnom također, Ja Sam se svjesno zaputio stazom koja bi konačno vodila do Križa, ali Sam patio užasno zbog Mojega znanja i prema tome nisam nikada mogao biti radostan među Mojim Vlastitima... Vidio Sam tragediju nametnutu dušama, vidio sam ispraznost njihova zemaljskog života da Sam podbacio i nisam im donio spasenje od grijeha i smrti...

I ovo znanje je osnažilo Moju volju tako da Sam prihvatio Moju sudbinu bez otpora, što je bila svrha i cilj Mojeg života na Zemlji... Ali sve do kraja Sam morao uložiti veliki napor, sve do samog kraja teret na Meni se povećavao tako strahovito da Sam mogao osjetiti kako Moja snaga opada i stoga Sam kao ljudsko biće zazivao Boga, da makne ovu čašu od Mene (Marko 14:36)... Ali snaga Moje Ljubavi je bila snažnija nego Moja ljudska slabost... I dan Moje neopisive patnje i Moje smrti na Križu je postao dan Spasenja od sve krivnje za vas ljude... I znanje o ovome Mi je omogućilo da strpljivo prihvatim sve tako da Sam mogao konačno poviknuti ‘Dovršeno je...’ I Moja duša se mogla vratiti odakle je došla, budući se potpuno sjedinjenje sa Mojim Ocem, od Kojeg Sam Ja, također, bio jednom potekao, dogodilo.

AMEN

<<< nazad