<<< nazad

Bertha Dudde, br. 6193, 19 Veljača 1955

KLJUČ ZA MUDROST JE LJUBAV, NE RAZUM…

Ni jedno područje nije toliko osporavano kao duhovno, jer gdje ne može biti podnesen nikakav dokaz, tamo ljudi nikada neće biti suglasni… nego svaki predstavnik svojega pogleda (shvaćanja, stava) vjeruje da je u pravu, on vjeruje da stoji u Istini. Svako zemaljsko znanje čovjek može razumski proširiti, on ga također može potkrijepiti dokazima, ili se opet iznova uvjeriti u zabludu, te promijeniti svoje mišljenje... On to može dokučiti i doći do čvrstog zaključka, koji sada može biti kao nepobitan prihvaćen od onih koji na istom području istražuju i promišljaju... No, drugačije je sa duhovnim znanjem… sa područjem koje se nalazi izvan zemaljskog znanja, i koje nikada ne može biti razumski istraženo… Što god je u duhovnom znanju ljudima dostavljeno… to nikada ne može biti dokazano, nego se mora uvijek jedino vjerovati. A, da ljudi mnoga i različita mišljenja izgovaraju i zastupaju ih kao ispravna, razumljivo je, budući su ljudi različiti u njihovom biću, a istraživanje duhovnog područja je usko povezano sa ustrojstvom čovjeka… sa njegovom duhovnom zrelošću… Jer ovo područje ne istražuje razum, nego srce... Ovo je neshvatljivo za čisto racionalne ljude, a ipak je činjenica koja sebe samu dokazuje. Čak ni ljudi s visoko razvijenim razumom neće doći do podudarnih rezultata na duhovnom području, dok god srce ne sudjeluje u njihovim istraživanjima… Ali, onda se mišljenja savršeno podudaraju, budući je onda pronađen i upotrijebljen ispravni ključ za vrata mudrosti… A ovaj ključ je Ljubav koja je zapaljena u srcu… koja sada također prosvjetljava duh čovjeka, tako da on ne može razmišljati drugačije nego ispravno, budući su onda njegove misli od Boga vođene, a ove misli su zajamčena Istina... Racionalni (razumski) ljudi ne dolaze do jednog takvog objašnjenja tako dugo, dok se i u njima samima ne zapali Ljubav... Onda oni shvaćaju ovu tajnu… onda oni shvaćaju da Bog Sam Sebi rezervira (zadržava) Istinu, i poklanja ju samo onima koji se kroz Ljubav s Njim Samim povezuju. Iako se sada tako stečeno znanje ne može dokazati, samom je čovjeku dovoljno unutarnje uvjerenje kako bi znao da on stoji u Istini… kako bi znao da ga ni jedan zemaljski znanstvenik ne može nikada naučiti nešto drugo, i ne bi mu mogao oduzeti njegovo uvjerenje… Tko je jednom primio Istinu od Boga Osobno, kroz Njegov Duh, on više ni ne može sumnjati, ili htjeti drugdje obogatiti svoje znanje… On je uzeo u posjed duhovno područje, Bog Osobno ga je uveo, i za njega nema povratka u polje zemaljske znanosti, za njega nema mijenjanja njegovog mišljenja, budući ga je dotakla Istina, budući ga je dotakao Sam Bog, Koji je vječna Istina... Put u ovom području je bio i jest Ljubav… I čovjek ga nikada neće moći istražiti (proučiti) bez Ljubavi, stoga sva duhovna mišljenja (stavovi) ostaju dvojbena, sve dok nisu stečena na putu srca... Duhovno znanje je znanje koje ne može biti dokazano, a ipak postaje potpuno uvjerenje, čim je kroz život u Ljubavi uspostavljena veza s Bogom, Koji sada Sam podučava čovjeka i daje mu razjašnjenje u svim pitanjima, Koji mu govori kroz Duh, Koji djeluje u njemu, kako je On Sam obećao.

AMEN

<<< nazad