<<< nazad

Bertha Dudde, br. 6088, 24 Listopad 1954

ISUS JE IMAO PRETHODNO ZNANJE O NJEGOVU ČINU...


Ja Sam želio patiti namjesto vas i prema tome Sam Sebe svjesno pripremio za umiranje na Križu... Bio Sam svjestan iznimno mučne staze patnje kojom Sam se trebao zaputiti kako bi vas iskupio od nevolje i smrti... Pred-vidio Sam sve, ništa što Sam trebao otrpjeti nije bilo skriveno od Mene, a ipak, Ja Sam hodao spram toga... Nisam Sebe odbranio, nisam pobjegao od opasnosti nego Sam joj se svjesno približio. Ja nisam samo predvidio slijed Mojeg čina Spasenja, predvidio Sam nemoć i jaram koji su držali Moje žive tvorevine dolje u ogromnoj nevolji i kojima Sam Ja jedino mogao donijeti izbavljenje kroz Moju patnju i smrt na Križu...

Sve je stajalo bistro i jasno pred Mojim duhovnim okom, brutalna sila Mojega protivnika (Sotone), beskrajna razdaljina palih bića od Boga koja se neprestano povećavala... Ugledao Sam mrklu tamu s jedne strane i najblistavije svjetlo i sreću na drugoj... Ja Sam bio došao iz svjetla i također Sam ga želio odnijeti u tamu, ipak ovo je potrebovalo most, Ja Sam morao ponuditi nešto u zamjenu kako bi bio ovlašten podići mučene duše iz bezdana na svjetlo... Ja Sam morao koristiti Moj život kako bi kupio život za bijedna stvorenja. Staza samo-požrtvovnosti je bila jedina opcija... žrtva najvećeg dobra kojeg Sam posjedovao... Mojeg života, poradi Ljubavi spram onih koji su bili mrtvi kao posljedica grijeha. Ja Sam morao platiti za njihov život sa Mojim životom...

Sve je stajalo bistro i jasno pred Mojim očima, iz ovog razloga Sam Ja već prije trpio užasno, jer, kako Sam bio čovjek, bio Sam stvoren sa istim osjećajima kao vi... sa strahom od smrti, od užasne patnje i od Samog Sebe, da bi mogao postati iscrpljen, da Moja snaga može biti neće biti dovoljna i da bi Moja pala braća morala ostati u najvećoj nevolji ako bi Ja podbacio...

Međutim, što se bliže dan događaja približavao to je više Moja snaga rasla... Moja snaga je rasla kao i Moja Ljubav spram bijedne ljudske rase, čiju Sam patnju Ja prepoznao svakog dana sve više... I premda Sam povremeno bio zahvaćen od strane slabosti napomol onog što je bilo preda Mnom, Moja volja unatoč tome nije oslabila da dovrši djelo kojeg je započela... Jer ljudski dio Mene je bio u kontaktu sa Ocem u svako vrijeme, Koji me prožeo sa snagom tako da je Moja snaga postala rastuće više silna i konačno Sam umro svjesno, budući Sam također shvatio kako smrt mora biti prevladana i da je to također bio Moj zadatak...

Staza ka Križu je bila gorka i prepuna mučenja, jer Ja Sam morao proći kroz vrloduboku tamu kako bi otvorio kapije u kraljevstvo svjetla za sve one koji su se željeli uzdići iz bezdana na svjetlo... Međutim, kao ljudsko biće Sam morao otrpjeti nagorču patnju i muku kako bi pomogao vama, koji, bez Mojeg djela Spasenja, bez Moje smrti na križu, bili nepovratno izgubljeni... To je zašto je Moje postojanje kao ljudsko biće bilo tako užasno žalosno, jer od trenutka kada je Otac otkrio Sebe u Mojoj ljudskoj čahuri Ja Sam također bio svjestan svega što Me čekalo, a ipak Sam dobrovoljno hodao stazom ka Križu, jer ne Očeva volja nego Moja Ljubav spram palih bića Me nagnala ostvariti djelo Spasenja, i ova Ljubav Mi je dala snagu da ustrajem sve do časa smrti.

AMEN

<<< nazad