<<< nazad

Bertha Dudde, br. 5803, 12 Studeni 1953

PAVLOV DOŽIVLJAJ... MILOST...

Neobično iskustvo može uvijek biti ocijenjeno kao milost, jer to uvijek može pridonijeti tome da misli čovjeka usmjeri u ispravnom pravcu, kao što međutim isto tako može također biti smatrano i ocijenjeno samo čisto zemaljskim, a onda je također i milost prošla bez traga pored čovjeka. A kada bi se vi ljudi sjetili svih događaja koji su vas same pogodili, koji su uvijek služili za to da potražite i pronađete vezu s Onim Koji vodi vašu sudbinu… Kada bi vi u svakom neobičnom događaju prepoznali znak prstom (opomenu, uputu) od Mene, onda vas zaista ni jedna zraka milosti ne bi dotakla bez učinka, i vi biste se osjetili neuobičajeno obilno opskrbljeni milošću…Vi ljudi međutim obraćate malo pažnje na Moje očigledno vodstvo; vi sve doživljavate kao samo po sebi razumljivo, a ono što vam izgleda neobično, za vas je samo slučajnost, za vas je tek jedna neobična podudarnost događaja, koji su međutim beznačajni... Vi očekujete znamenja i čudesa… za svakoga pojedinog od vas vi zahtijevate neosporni dokaz Mojega Bića i Mojega djelovanja, što međutim ne bi bilo od koristi za vašu dušu, budući bi ona bila spriječena u njenoj vlastitoj voljnoj aktivnosti, i onda bi od znanja bila potaknuta na htijenje i djelovanje, od znanja kojeg je trebala steći kako bi blagotvorno utjecalo. Ono što biste vi ljudi učinili u prisili, ne bi moglo biti ocjenjeno kao djelo slobodne volje… Stoga sam Ja prije svega izostavio sve što bi na vas moglo djelovati kao prisila, bez da vas međutim pustim da odete praznih ruku... No, tamo gdje je jedna duša dovoljno snažna, tako da čak ni jedno silno iskustvo ne smatra prisilom vjere, tamo ne postoji ni opasnost od ne-slobode za ovu dušu... (12 Studenog 1953) Slabe duše bi se neuobičajenim darovima milosti osjetile impresioniranima, i stoga bi također povjerovale, ako su one prethodno bile nevjernici… snažna se duša međutim ne dopušta uzdrmati, budući svaki događaj nije stopostotni dokaz… svaki događaj koji neobično utječe na nekog čovjeka, ne treba ga nužno dotaknuti, jer on nalazi mnoga objašnjenja za to, kao što su čulna obmana, zdravstveni poremećaj, prirodni fenomen... On, ako to želi, sve može prirodno objasniti, a jedna duša jake volje će mnogo radije prihvatiti ovo objašnjenje, nego vjerovati u stopostotni dokaz, u Objavu s Moje strane. Ali, takvi događaji koji ga neuobičajeno dotiču, ipak ga mogu prodrmati u njegovom razmišljanju, i on to može naučiti, razmisliti… On može prihvatiti mogućnost, te sada računati s jednom takvom mogućnošću… zbog čega onda još njegova vlastita volja mora odlučiti. Meni je strano putem neobičnih fenomena koji su označeni kao struja milosti, pokretati čovjeka na promjenu njegove volje tako da on dakle mora vjerovati ono što prije nije htio vjerovati…

No, duši koja se bori za Istinu, čija djela i misli počivaju na volji da čini ispravno… jednoj takvoj duši Ja dolazim u pomoć utoliko što ju prvo zbunim, i onda ona iznova mora srediti svoje misli, i čovjek onda nalazi sretnije rješenje nego prije. Putem neobičnih doživljaja Ja svakom čovjeku koji ne vjeruje pomažem da preusmjeri svoje razmišljanje. Ali, većina slijepo prelazi preko toga, tražeći uvijek neko čisto prirodno objašnjenje i zadovoljavajući se time... Tako su oni bili dotaknuti milošću kojoj nisu dopustili da postane djelotvorna na njima... Svaki čovjek ima iskustva kao Pavle, koja bi ga mogla preobraziti u Pavla… Savle je svoj fenomen shvatio kao očigledan dokaz, također i glas kojeg je on čuo… koji je međutim danas isto tako čujan u mnogim ljudskim srcima… bio je za njega bez sumnje Božji glas… On međutim nije zvučao jasnije ili uvjerljivije nego danas, kada Ja govorim nekom čovjeku da bih ga upozorio ili opomenuo, kako bih ga pridobio… Ali njegovo uho ga je saslušalo, dok danas ljudi zatvaraju svoje uho… Njegov razum se potrudio izvući ispravne zaključke, tako da je jedan mali poticaj bio dovoljan za promjenu volje, i onda je on svoj doživljaj dao onako kako je on djelovao na njega… gdje bi mnogi ljudi prošli pored, bez da mu dopuste djelovati na njih... Ja poznajem svaku dušu, i Ja svakoj duši dajem ono što ona treba, i što joj služi da postane blažena… ipak, ne prihvaća svaka duša ono što joj Moja Ljubav nudi… ne dopušta svaka duša milosti da postane na njoj učinkovita, ali ju svaka duša može neograničeno primiti… Ona nikada neće biti primorana prihvatiti milost, i zato ni sloboda njene volje nije nikada povrijeđena takvim neuobičajenim doživljajima, tako da ona mora vjerovati.

AMEN

<<< nazad