<<< nazad

Bertha Dudde, br. 5500, 5 Listopad 1952

BOG KAO VLADAR... SLOBODA VOLJE... ZAKON REDA...

Dana Mi je sva vlast u nebu i na Zemlji, i Ja ovu vlast koristim ne da sudim, nego da izbavim. Nebo i Zemlja su podloženi Mojoj volji, odnosno, duhovni i zemaljski svijet su upravljani Mojom voljom... A ipak Ja također bićima koja su proizašla iz Mene puštam slobodu volje, dok god ju oni ne koriste u sasvim protivnoj namjeri, dok god oni ne nastupaju otvoreno protiv Mene. Onda se Moja volja doista može suprotstaviti njihovoj volji, ali uvijek samo kako bi ih potakla na ispravnu volju, jer jedino ova znači blaženstvo, u duhovnom, kao također i u zemaljskom kraljevstvu. Ja doista svime upravljam, ali budući da Ja i ljubim sve što je proizašlo iz Mene, svemu stvorenome je također dana sloboda volje, tako da sam Ja u istinskom smislu želio stvoriti su-vladare, koji međutim ne trebaju vladati nad istim bićima, nego samo u Ljubavi održavati red, kojeg sam Ja prepoznao kao mudrog i dobrog, i zato ga uspostavio... A ovaj zakon vječnog reda se proteže na sve duhovne i zemaljske tvorevine, jer ove mogu učiniti blaženima (usrećiti) jedino ako ostaje održavan Božanski red, koji predstavlja načelo (princip, zakon) Ljubavi... Moja volja, Moja vladavina je stoga jednaka zakonu vječnog reda, i zato se ne može govoriti o funkciji suđenja, o vladanju u prisili, dok god vječni red nije narušen… Ali, gdje se iz Mene proizašla suština postavlja protiv Mojega reda od vječnosti, nastupa Moja volja, i onda Ja vladam u skladu sa ovom voljom, vezujući volju onoga koji ju zloupotrebljava… ali samo kako bi ublažio ili spriječio iz toga nastale posljedice, budući se ove osvećuju i osjetno pogađaju biće, koje je tako zgriješilo kroz pogrešno usmjerenu volju. No volja ostaje vezana samo tako dugo dok biće iznova nije sposobno ostati u Božanskom redu, onda je njegova volja stavljena na probu, i takoreći je opet uspostavljeno stanje u kojem se u slobodnoj volji čovjek može podrediti Mojoj volji, u kojem mu Ja na neki način ustupam glavnu vlast, stoga ne prisiljavam da ostane u Božanskom redu, u kojem mu Ja također nisam očigledno prepoznatljiv kao Vladar neba i Zemlje, tako da se može potpuno slobodno kretati unutar ili izvan Mojega reda od vječnosti, no ovo znači njegovu odluku… ispravna odluka mu međutim može dati vlast upravljanja nad beskrajnim tvorevinama, koju on međutim koristi i primjenjuje u zakonu (principu, načelu) Ljubavi…

Ja vladam nad nebom i Zemljom, ali uvijek jedino u Ljubavi... Meni je dana sva vlast… Ja ju također prakticiram jedino u zakonu (principu) Ljubavi, jer i ono što Ja vezujem i osuđujem, treba pronaći konačnu slobodu, i bit će vezano ili osuđeno jer je u slobodnoj volji izgubilo vlastitu Ljubav, i zato također i mudrost, te treba iznova steći Božanske osobine kroz sredstva koja Ja prepoznajem kao uspješna, i zato ih, također u Mojoj Ljubavi, primjenjujem, čak i ako ona ne izgledaju uvijek utemeljena na Ljubavi... Ja vladam u moći i slavi, ali uvijek u Ljubavi i mudrosti.

AMEN

<<< nazad