<<< nazad

Bertha Dudde, br. 5402, 29 Svibnja 1952

ZNAČAJKE UNUTARNJE RIJEČI ….

Silna se borba razvila između silā kraljevstva svjetla i silā tame, jer vrijeme je Kraja ove Zemlje, Zemlja se nalazi pred preokretom radi duhovnoga koje je sad žarište te borbe. Knez tame svjestan je toga da se radi o njegovoj vlasti, da ima još samo malo vremena i stoga pokušava sve kako bi ojačao svoju vlast. Borba je to između svjetla i tame, koja je od strane tame vođena s lukavstvom i podmuklošću i kojoj stoga podliježu mnogi ljudi koji se daju zavesti obmanom i maskaradom.

Tamo gdje se Moji svjetlosni glasnici mogu uključiti nema opasnosti, no Sotona se između ostalog služi i svjetlosnom odorom, a tad ga je teško prozreti od strane neupućenih ljudi, koji su uspostavili vezu samo sa prividom (sjajem, obmanom), no koji su iznutra još toliko razdvojeni od Mene, da im Ja ne mogu očigledno pomoći …. koji dakle spremno podliježu mamljenju i zavođenju Moga protivnika, pošto im se on obraća na neki svjetovni način i oni stoga svjetovno i reagiraju. U doba duhovne tame svjetlosna zraka jeste izuzetno blagotvorna, jer svjetlo dolazi odozgor, iz Moga Kraljevstva, i uvijek će zračiti zraku (svjetlosti) koja će u tami biti doživljena kao blagoslov …. No Moj protivnik često djeluje paralelno …. želi činiti isto, no njegova sila nije dovoljna …. On zna da ljudi traže svjetlost, i stoga im i pristupa kao svjetlo. No to je svjetlo koje ne širi svjetlost …. to je samo lažno svjetlo, određeno fantom-svjetlo, koje nestaje kad ga se pažljivo uzme pod povećalo.

No i pored toga stoji to da se Sotona često odijeva u svjetlosnu odoru kako bi zbunio ljude, no on to može jedino onda kad mu volja čovjeka za to pruža podlogu gdje se on onda može i usidriti …. To nikada neće biti slučaj tamo gdje duboka Ljubav prema Meni jamči Moje prisustvo, a lako je gdje određen stupanj ne-Ljubavi sprječava Moju prisutnost i Mome protivniku dopušta pristup …. zbog čega se jedan Meni skroz predani sluga tog djelovanja Sotone ne treba plašiti, s druge strane, mora biti izuzetno oprezan onaj koji je još u čak i laganim svjetovnim sponama. Jer Sotona uklizuje tamo gdje Mene nema, a nikada se ne može ugnijezditi tamo gdje je sigurna Moja prisutnost. Moj protivnik trudi se da putem neistine …. zabluda i laži, zamrači duh ljudi, dok međutim tamo gdje Ja djelujem, Ja putem najčišće Istine dajem svjetlo, svijetlo jasno razumijevanje za sve duhovne probleme i za način Mog djelovanja i vladanja, za Moj vječni plan spasenja …. No Mom protivniku jedna stvar nije dana: da se objavljuje putem unutarnje Riječi …. Pa čujte: Koja su obilježja unutarnje Riječi, tog izražaja Moje Ljubavi prema vama, prijenosa snage koja vas dodiruje u stanju oblikovanom Riječju …. ?

Moja Riječ dotiče vaše srce i obraća se vašem srcu, Moja Riječ može se dakle jedino percipirati, i ta percepcija formulirana je razumom čovjeka ako je on spreman uvažiti Božansko zračenje, dakle ako čovjek svjesno osluškuje u sebe ono što mu Ja objavljujem …. no i čovjekov jezik može govoriti, potican jednom silom, gdje je dakle čovjekov razum isključen i ta sila se služi čovjekovim ustima kako bi se oglasila. Dakako da se na taj način može izraziti i svjetlosno biće, no i sile tame mogu se okoristiti tom prilikom, tamo gdje se čovjek otvori kako bi stupio u vezu s nevidljivim silama.

E sad, odlučujuća je volja, za to koje će ga sile zaposjesti; jezik čovjeka stavlja se u pogon, čovjek govori, potican tom silom …. no tada nisam Ja taj koji govori, čak i ako dobre sile čovjeku mogu dostaviti duhovne sadržaje koji mogu odgovarati Mojoj volji. No Moja Riječ Moje je direktno značenje, koje se doduše isto tako može preusmjeriti putem jednog svjetlosnog bića na srce čovjeka, no uvijek na taj način da duhovno uho čuje Moju Riječ, da se dakle Ja obratim čovjeku i on Me čuje …. a ne tako da njegovo tjelesno uho čuje ono što njegova usta govore.

Razumijete li to? Kad Ja govorim, onda Me čuje duhovno uho, onaj komu se obraćam u srcu zapaža Moju Riječ. No kad kroz čovjeka govori jedno biće, onda čovjek sam sebe čuje da govori, i to tako kao da usta govore mehanički, što je i slučaj jer se njime služi jedno biće da bi samo sebe izrazilo. A to biće može i govoriti po Mom nalogu, i ljudi iz tih izražaja isto tako mogu izvući veliku korist; no isto tako se može uključiti i nečisti duh, što je slučaj onda kad čovjek mobilizira vlastite misli koje su usmjerene zemaljski, ili kad se u slabosti volje skroz prepusti duhovnim utjecajima, kad dakle njegovo stanje postane takoreći medijalno, tj. kad on sam više ne može kontrolirati to što njegova usta izgovaraju …. tada je on samo mehanički megafon za duhovne sile, pa tako uvijek valja biti oprezan kad se duhovni rezultati prihvaćaju kao Istina …. tad je potrebna ozbiljna provjera ako ne želimo da se neistina preruši kao Istina.

Tko čuje Moju Riječ tomu ću se Ja iznutra obratiti putem Duha koji je dio Mene Samoga …. i kad se u čovjeku izražava Duh, on može biti percipiran jedino putem duhovnog uha čovjeka, a ne od tjelesnog uha. A duhovno uho je stvar percepcije, čovjek u srcu osjeti Moje obraćanje, pa čak i ako ga on zvučno ne može prenijeti na bližnjega. No ako je Moja volja to da on tu Moju Riječ proslijedi, tad je čovjek i sposoban svoju percepciju proslijediti razumu, koji onda percipiranu Riječ zadržava i formulira na razumljiv način …. jer Moje obraćanje zračenje je sile, doticaj duše čovjeka, i ta sila putem Moje volje uzima formu koja je za vas Riječ ….

Dakako da mogu osjetiti da im se obraćam, svi oni ljudi koji Me ljube i koji sa Mnom žele stupiti u kontakt, koji dakle očekuju Ljubavni izražaj, jer Ja se priginjem svoj Svojoj djeci koja Me zovu, i slušam ih: i Ja im dajem i odgovor, Ja ih tješim, dajem im savjete, poticaje, upozorenja, osiguravam im Moju pomoć, i ako pažljivo osluškuju u sebe, oni će i zamijetiti taj fini glas …. no uvijek onako da oni vjeruju da oni sami govore te riječi koje bi rado željeli čuti.

No ako je čovjek odabran za to da Istinu iznese u svijet, da ljudima objavi Evanđelje, on isto to mora dobiti dostavljeno od Mene, a to se događa putem unutarnje Riječi …. putem procesa za koji je baš preduvjet to da je duhovno uho čovjeka tako istrenirano da to što mu Ja putem osjećaja komuniciram čuje kao ‘duhovnu Riječ’ …. da ne očekuje da njegovo tjelesno uho to čuje, nego on u dubokoj vjeri u Moju Ljubav očekuje Moje obraćanje, tj. otvara se struji Ljubavi, pa taj dodir osjeća poput izgovorenih riječi, koje srce tad prosljeđuje razumu, dakle razum na izvjestan način daje shvatljivo objašnjenja da bi se mogao preraditi duhovni jezik.

Takav jedan prijem Riječi obavezuje na misiju, jer primatelj iz Moje ruke prima duhovne sadržaje, Ja Sâm duhovno mu se priopćujem, i to se događa na tako jedan jednostavan način da bližnji gotovo da ne primjećuje ništa izvanredno i jedini dokaz Mojeg Ljubavnog zračenja su pismeno uhvaćene mudrosti, koje svjedoče za Mene u Mojoj Mudrosti. I stoga ne bi trebalo biti teško prepoznati Moju Riječ, jer Mi je namjera da se Sam predstavim ljudima, putem dostave Moje Riječi na Zemlju, tako da Me mogu naučiti ljubiti, što je međutim moguće jedino onda kad im se otkrijem kao Otac prepun Ljubavi, kad im objasnim da samo Ljubav određuje Moje djelovanje i vladanje, i kad ih se zato upozna sa Mojim planom spasenja od vječnosti …. 

To, što se kao Moja Riječ prosljeđuje jednom čovjeku, mora biti tako razjašnjavajuće, ne smije zbunjivati, ne smije zvučati nerazumljivo, ne smije zvučati histerično, mora zvučati jasno i čisto, svim ljudima razumljivo i stoga ushićujuće; isto tako i na ljude kojima je dostavljano mora djelovati kao zračenje Ljubavi, mora doticati srca ljudi i nailaziti na odjek tamo gdje se otvaraju …. čovjek mora osjećati da mu se Ja obraćam i time mora biti najdublje ganut …. Ja Sâm moram biti prepoznat kao darovatelj Riječi, jer Ja kroz Moju Riječ Sâm Sebe otkrivam ….

AMEN

<<< nazad