<<< nazad

Bertha Dudde, br. 5299, 19 Siječanj 1952

BOŽJA ISKRA...

Božja iskra u ljudskom srcu je svjetlo, koje u vama treba biti zapaljeno, tako da u vama postane svijetlo, i vi dođete do spoznaje. Jedino Ljubav pali svjetlo, Ljubav budi Božanski Duh, koji je bio u vas položen kao iskrica Vječne Ljubavi, Očeva Duha od vječnosti, kako bi se proširila i ispunila cijeloga vašeg čovjeka, kako bi se iznova spojio s izvornim svjetlom, s vatrom Ljubavi, koju Sam Bog zrači u beskraj… Vječna Ljubav nije djeljiva, sve što se može adresirati kao Ljubav je ovo sveobuhvatno Božje zračenje, i svugdje gdje se prakticira Ljubav je Sam Bog, jer Ljubav nikada ne može biti izvan Boga, nego je izvorna supstanca Njega Samoga. Ljubav je, međutim, snaga, ona je nešto djelotvorno, nešto živo, Ljubav je, da se tako izrazim, uvijek aktivna vatrena struja, koja stalno proizvodi život. Dakle, u vama počiva iskra, čim vi ugledate svjetlo svijeta, a vaš je zadatak sada u zemaljskom životu, ovu Božju iskru rasplamsati, tako da ona dakle isto tako u vama djeluje budeći život…

Ona je istinski život od Boga, koji tek daje pravi smisao prividnom životu tijela. Ona je Duhovno, koje je nepropadljivo, no u čovjeku prvo mora biti probuđena, prije nego se pojavi kao snaga. Ona je ono što vas povezuje s Bogom, što vas karakterizira kao dio Boga; ona je položena u vas, ali prepuštena vašoj vlastitoj volji, koja ju mora zapaliti i pustiti da se rasplamsa do jasnog plamena. Ona također može ostati zakopana do kraja života, ako čovjek ne želi prepoznati svoju pripadnost Bogu, i sebe postavlja sasvim po strani od Njega… Veza doduše ostaje postojana, jer je Božji Duh nedjeljiv, ali sam čovjek ne osjeća ništa od toga, u njemu je mračno i hladno, on ne osjeća ni jasnoću ni toplinu svjetla, i stoga Božanska struja Ljubav-ne snage, Njegov Duh, nije zapažen(a) od čovjeka, i on je mrtav u duhu, bez poriva za aktivnošću, bez snage, iako on živi na Zemlji. Stvarni život stvara upravo Duh iz Boga, Božja Ljubav-na snaga, koja čovjeka može ispuniti tek onda, kada je on u sebi zapalio Božju iskru kroz Ljubav… Tek tada on ulazi u stadij života, u stadij aktivnosti, gdje snaga iz Boga postaje vidljiva, gdje čovjek sazrijeva u spoznaji, a vjera i Ljubav u njemu rađaju puninu Božanskog Duha… rastuće svjetlo i snagu. Božansku Duhovnu iskru dovesti do buđenja i nadalje ju hraniti, najvažniji je zadatak zemaljskog života čovjeka, jer onda on uspostavlja sjedinjenje s Bogom, Vječnom Ljubavlju, i svjesno se Njemu priključuje, da se sada više nikada ne odvoji od Njega, od Kojega se on u vječnosti ni ne može razdvojiti.

AMEN

<<< nazad