<<< nazad

Bertha Dudde, br. 5239, 24 Listopad 1951

BUĐENJE BOŽJE ISKRE... "TKO OSTAJE U LJUBAVI…“


Dovođenje do buđenja Božje iskre u čovjeku zahtijeva čvrstu volju za Ljubavno djelovanje, budući ništa drugo nego jedino Ljubav može postići to da Duh Sebe izražava, stoga dokaže njeno buđenje. Jedino Ljubav uspostavlja vezu od duhovne iskre u čovjeku do Očevog Duha od vječnosti, i Ljubav postiže da se Božji Duh u čovjeku objavi, da ovaj tako u određenom smislu može primiti Riječ od Oca. „Tko ostaje u Ljubavi, ostaje u Meni i Ja u njemu…“ (1 Ivanova 4:16) Ove Riječi su najjednostavnije objašnjenje za izlijevanje Duha, za djelovanje Božanskog Duha u čovjeku. Kroz Ljubav se Otac nebeski osjeća izazvanim, Sebe čovjeku otkriti kao Samu vječnu Ljubav, stoga ona Sebe mora očitovati, jer drugačije ona ne može biti prepoznata. Božje prisustvo mora imati očito djelovanje (učinak, posljedice), zato će uvijek biti opažen neki neuobičajen proces tamo, gdje se Duh iz Boga objavljuje. A ovaj proces je sasvim drugačije vrste. Božje prisustvo može biti dokazano čujno ili vidljivo, uvijek sukladno stanju zrelosti čovjeka, koji je kroz Ljubavno djelovanje privukao Boga k sebi, i stoga također ima milost prepoznati Ga. A ipak je čovjek još na Zemlji, i zato također u tome treba primiti i svoje utiske, koji se uvijek prilagođavaju njegovom zemaljskom životu, stoga se u najrjeđim slučajevima čine protuprirodnima. Jer Bog je zaista uvijek spreman pomoći gdje je to potrebno, On je također uvijek spreman Svojom Riječju usrećiti ljude, ali to je također uvijek prirodno objašnjenje, dano za procese duhovne vrste. Zato je također tek rijetko to da Bog Sebe vidljivo izražava, da Ga tako neki čovjek može istovremeno vidjeti i čuti, budući je Njegova Riječ najbolji dokaz Njegovog prisustva, jer On Osobno mora biti tamo gdje se čuju Njegove izjave, a gdje On Sebe objavljuje, tamo se više ne može pojaviti nikakva sumnja u Njegovu Ljubav, mudrost i svemoć. Njegova Riječ stoga pouzdano svjedoči Božje prisustvo, i odatle je tek rijetko od Boga dopušteno, da svjesni primatelj Božanske Riječi također može u sebi gledati Njegovu svetu sliku, pri čemu ipak ta mogućnost nije sasvim isključena, budući Božja Ljubav rado usrećuje ljude koji su Mu predani. Pored toga, velika duhovna nevolja uvelike pridonosi tome da On više uopće nije prepoznat od onih koji još previše pripadaju svijetu. Oni trebaju, ponekad kroz neobične procese, biti dovedeni do promišljanja, tako da oni steknu vjeru u Boga kao Stvoritelja i Oca od vječnosti. Ipak, onda je to izuzetna i nesvakidašnja milost koja se dodjeljuje jednom nevjerniku na pomolu Kraja, kada se događaju mnogi znakovi i čuda, kako bi se još spasili mnogi ljudi, koji međutim također moraju bezuvjetno prihvatiti Božju Riječ, trebaju li neobične pojave imati svoj učinak, da povećaju težnju k Bogu, i da se s punim žarom založe za sve što unapređuje duhovni razvoj.

AMEN

<<< nazad