<<< nazad

Bertha Dudde, br. 5194, 23 Kolovoza 1951

BLAGOSLOV BOLESTI I PATNJE... POTPUNO SAZRIJEVANJE...


Tjelesno propadanje je često korisno upozorenje za osobu koja je i dalje svjetovnog uma i time ugrožava dušu. Prije ili poslije on mora naučiti shvatiti da priroda može nametnuti ograničenje i kao rezultat ovog shvaćanja postati svjestan onog što će se dogoditi nakon što tijelo postane kompletno neprikladno za ovu Zemlju. Sve dok ljudsko biće podbacuje samostalno razmišljati o njegovoj duši on mora često biti upozoren i opominjan. Fizičke slabosti, bolesti i gubitak tjelesnih sposobnosti moraju prema tome također biti smatrani kao sredstva za sazrijevanje duše, pošto oni mogu promijeniti razmišljanje osobe u značajnoj mjeri i posljedično su često korišteni kao lijek za dušu ako je ona u opasnosti podlijeći duhovnoj smrti. Ipak oni ne služe uvijek njihovoj svrsi... onda iz toga rezultira stanje tvrdokornosti, kompletno izbjegavanje svih Božanskih riješenja, i unatoč bolesti i nesreći koji afektiraju njegovo tijelo ljudsko biće pokušava živjeti život do punine. 

Nijedan udarac što je zadan osobi nije bez značenja... tjelesna bolest često postiže dušin oporavak; onda je ona bila blagoslov budući je čovjek naučio prezirati svijet nakon što ga se morao odreći te je tražio i našao nadomjestak u duhovnom svijetu. On će primiti dragocjena vlasništva kao nadoknadu za dobra koja su mu zanijekana od strane svijeta i za koja on sada zna kako su bezvrijedna. Ali to uključuje da se on ponizno podredi sudbini koja mu je nametnuta poradi koristi njegove duše, da on poslušno otrpi što njemu doista izgleda mučno ali što također može biti nadvladano. Čim ljudsko biće stekne samo malo vjere on osijeća iznad njega Božju ruku i ponizno sebe podređuje Božjoj volji; i onda on može jedino pobijediti ali nikada izgubiti, time njega se također ne treba sažaljevati budući posjeduje beskrajno više nego netko kompletno zdrav i pun fizičke vitalnosti bez kontakta sa kraljevstvom koje će jednog dana također biti njegovo prebivalište nakon smrti njegova tijela.

Jedino stupanj dušine zrelosti prilikom odlaska sa Zemlje je ono što je bitno (relevantan)... Sve što može doprinjeti spram postajana više zrelim je korišteno od strane Boga, čak ako to ljudsko biće ne doživi kao korist dok je on bez shvaćanja... Jednog dana će prepoznati blagoslov patnje i bolesti i biti zahvalan Bogu radi korištenja uspješnih lijekova bez da je ograničio slobodnu volju ljudskog bića. Bolesno tijelo nije tako loše kao bolesna duša, i ako će ona postati zdrava tijelo mora otrpjeti bolest sve dok duša nije postala milosrdna, sve dok ona ne gleda u nebo i naučila je gledati na svijet kao ništa nego privremenu školu iskušenja... Jednog dana će ona biti sposobna vinuti se slobodno i bez smetnje gore u visoke duhovne predjele i biti vječno zahvalna njezinu Stvoritelju za milost koja joj je podarena kad je pustio da tijelo pati tako da se duša može oporaviti.

AMEN

<<< nazad