<<< nazad

Bertha Dudde, br. 5125, 5-6 Svibanj 1951

PROCES RAZVOJA… ZAKON PRISILE… ETAPA SLOBODNE VOLJE


Ništa nije bez svrhe i cilja… Sve što postoji stvorio je Bog i donio u život da (bi) ispuni(lo) svrhu. Posljedično tome, sve također ima svoju funkciju/sudbinu… mora služiti na ovaj ili onaj način kako bi ispunilo svoju svrhu. Čak najmanje djelo stvaranja, najmanje živo biće, ima svoju funkciju/zadatak kojeg mora ispuniti i, do određene mjere, je prisiljeno na to, pošto su sva bića subjekti/podložna prirodnom zakonu i stoga ne mogu djelovati protiv tog zakona.

Usprkos tome, što je izvršeno na ovaj zakonski način je također služenje, pošto će uvijek koristiti jednom ili drugom djelu stvaranja. Ovo je nužno za održavanje tvorevina. I tako, ništa u cijelom svemiru nije bez svrhe, ili je bilo stvoreno bez razloga.

Konačna svrha i sudbina, međutim, je oslobađanje duhovne supstance (ili ‘svega duhovnog’), čemu cijelo stvaranje doprinosi u skladu sa Božjim mudrim Vječnim Planom. Cijelo stvaranje je jedino došlo u postojanje u svrhu oslobađanja duhovne supstance, i svako pojedinačno djelo stvaranja ispunjava svoju sudbinu pod zakonom (ili ‘u stanju’) prisile.

Ljudsko biće je međutim iznimka (ili ‘puno je drugačija stvar čovjeka što se tiče’) jer, iako je uistinu Božje stvaralačko djelo, on ipak, njegovog razmišljanja, volje i djelovanja što se tiče, nije predmetom zakona prisile. Izvanjski čovjekov dio, tijelo, je i dalje predmetom zakona prisile, pošto se sastoji (ili ‘je izgrađeno’) od duhovnih supstanci koje su na početku razvoja. Njegova duša, međutim, uživa određenu količinu slobode u tome što je sposobna razviti se u skladu sa svojom vlastitom slobodnom voljom i nije predmetom Bogom-danog zakona. Time je u svojoj zrelosti, ona oslobođena od ograničenja zemaljske materije. Materija(l) služi čovjekovoj slobodnoj volji, pošto je služenje stvarna svrha zemaljskog života… A pošto čovjek nije prisiljen služiti, Ljubav, koja je uobičajeni motiv služenja, mora biti razvijena.

Ono što se pojavilo za vrijeme (beskonačno dugog) perioda prisile i bilo je kompletirano/ostvareno, će sada doživjeti svoju kulminaciju/okrunjenje kao čovjek, ali sve u slobodnoj volji. Čovjek mora služiti u Ljubavi da bi se konačno oslobodio od vezanosti na koju duša gleda kao na (ili ‘koje duhovna supstance gleda kao na’) ograničenje i sputavanje svog izvornog preobilja snage i svjetla… Čovjek može postići ovaj cilj na Zemlji pošto mu je Bog dao slobodnu volju tako da se može odlučiti za Boga ili Njegovog neprijatelja, koji ga je učinio neslobodnim, i od koga se mora osloboditi. Služenje u ljubavi je ključ oslobađanja od ovog beskonačno dugog zarobljeništva… Ono što je duhovno biće, u skladu sa Božjom voljom, bilo prisiljeno učiniti tijekom dugog p(rop)ut(ovanj)a kroz svo stvaranje, to sada u završnoj etapi treba učiniti u slobodnoj volji… treba služiti u Ljubavi… Na taj način demonstrira (ili ‘u tome dokazuje’) svoje Božansko porijeklo. Ljubav je karakterizirala Božansko biće, i čovjek sebe ponovno oblikuje u svoju izvornu prirodu (ili ‘u ono što je ranije bilo’), ponovno prihvaća što je u slobodnoj volji odbacio u oholosti. Čim čovjek služi u Ljubavi njegova uvreda protiv Boga je otkazana/otklonjena, on je iskupljen od grijeha i nalazi svoj put nazad k Bogu, od Kojeg se udaljio… On prepoznaje svoje sinovstvo i žudi ući u ispravan odnos sa Ocem i postati, kroz svoju ljubav, istinsko Božje dijete…

Ali sve se to mora dogoditi u slobodnoj volji. Ovo su probe/kušnje zemaljskog života koje on apsolutno/bezuvjetno mora proći. Čovjek može dosegnuti svoj cilj pošto od Boga prima pomoć na svaki mogući način. Međutim, on može također putovati dugačkim putem razvoja uzalud ako u etapi ljudskog bića teži radije na-dolje nego na-gore. Onda on ponovno zloupotrebljava svoju slobodnu volju… on ne koristi mnoge mogućnosti koje su mu na raspolaganju da ostvari cilj/svoju sudbinu, i onda će također morati prihvatiti posljedice ponovnog put(ovanj)a kroz cijelo stvaranje.

Jednog dana će on ostvariti svoj cilj, ali samo biće određuje koliko dugo će ostati u svom zarobljeništu/zavezano. Bog mu je dao priliku da postane savršen, ali će uvijek poštovati njegovu slobodnu volju.  

AMEN

<<< nazad