<<< nazad

Bertha Dudde, br. 5067, 20 Veljača 1951

VOLJA USMJERENA K BOGU... LANCI (SVEZE) LJUBAVI...

Za Mene je dovoljno da je vaša volja usmjerena k Meni, da vi čeznete za Istinom kako bi mogli stupiti u vezu sa Mnom, da nastojite postati Meni nalik. Onda je i Moja volja spremna da vas opskrbi, i bez napora ćete postići vaš cilj… konačno sjedinjenje sa Mnom, koje vam osigurava svjetlo i snagu do u svu vječnost. Okretanje u mislima k Meni, vašoj duši donosi uspjeh, budući Ja ne puštam da Me se zove dvaput, Ja dolazim, ako se samo jedna vaša misao odnosi na Mene. Jer, ta misao je već pružanje vaše ruke uvis. Vaša odluka volje je u Moju korist, vi sami sebe same odvraćate od Mojega protivnika, a Ja grabim ovu priliku da vas sasvim privučem k Sebi, jer ste se vi odrekli svojega otpora čim Mene tražite u mislima.

Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta… tražite li Me vi u mislima, onda vi već svjesno zemaljski svijet (po)stavljate iza sebe, jer svijet ne dopušta da se pojave nikakve misli na Mene, odnosno, tko je njime okovan, ne misli na Mene, nego je poslušan onome koji vlada svijetom… Čovjek koji još u potpunosti pripada svijetu, ne može stupiti u vezu sa Mnom, budući Ja za njega ne postojim sve dok on svoju ljubav okreće svijetu. On može dobro poznavati Moje Učenje, ali mu nedostaje vjere u Istinitost ovog Učenja, i stoga Ja ni ne postojim u njegovim mislima drugačije nego lik iz mašte, za čije postojanje njemu nedostaje ikakvo uvjerenje. No, ako Me on iskreno želi proniknuti, onda se on već odvojio od svijeta, i Ja ga onda također mogu povući u visinu, onda ga ništa ne ometa u ispravnoj spoznaji, onda on svoju Ljubav okreće k Meni, Kojega on nastoji dosegnuti. Ja tako znam kada se dogodilo odvajanje od Mojega protivnika, a onda mogu sprovesti i Svoj utjecaj, dok se prethodno najprije volja treba odlučiti kome se on priklanja. Ja uvijek iznova stupam čovjeku na put, tako da on može uzeti drugi smjer misli, koje se ne odnose samo na zemaljski svijet… Ja Sebe činim njemu primjetnim na bilo koji način, tako da on promišlja o Biću, Koje mu je omogućilo da postane. A kada on jednom dođe na tu pomisao, onda ga ona više ne pušta, onda sam Ja nad njega ispružio jedan lagani lanac (svezu), koji ga međutim ne pritišće, nego ga čini da Me neprekidno slijedi bez otpora. On se više ne želi osloboditi ovog lanca, on se dobrovoljno pušta od Mene zarobiti, budući Me njegova volja traži, i Ja Se puštam pronaći. To je lanac Ljubavi, snaga, koja njime protječe, koja proizlazi iz Mene, i nalazi odjek u njegovom srcu. A ovoj Ljubav-noj snazi on ne želi nikada pobjeći, jer ona čini dobro njegovoj duši, i to je Moje „grabljenje“ („dohvaćanje“, „hvatanje“, „zahvaćanje“), Ja držim Mojom Ljubavlju onoga tko samo okrene svoje misli k Meni, jer Ljubav nije prisila, budući ona djeluje samo tamo gdje je napušten otpor…

AMEN

<<< nazad