<<< nazad

Bertha Dudde, 5062, 12 Veljače 1951

O RE-INKARNACIJI… ISUSA KRISTA NIJE MOGUĆE ZAOBIĆI
 

Tamo gdje je u vama još mrak vam je dano svjetlo od gore. I Moji glasnici su upućeni (to) svjetlo učiniti dostupnim svima koji žude za njime. Štogod doprinosi prosvjetljenju duha će im biti prenijeto/saopćeno, tako da će oni zaista biti u stanju razlikovati između istine i laži i uvijek prepoznati Onog Koji je SAM istina. Vi, Moja zemaljska djeco, ste određeni za najveće moguće blaženstvo koje vam mogu pripremiti; ali stupanj blaženstva će uvijek korespondirati vašoj volji, jer ova nije ograničena s Moje strane. Krajnje/najviše blaženstvo, međutim, pred vašu volju također postavlja krajnje/najviše zahtjeve, jer da bi postigli sinovstvo Božje, što vam osigurava Očevo nasljeđe, vi također morate biti savršeni, baš kao što je i vaš Otac na nebu savršen (Matej 5:48). Ja od vas zemaljske djece puno očekujem, ali Ja ipak dajem beskonačno više. Što očekujem od vas je potpuno podređivanje Mojoj volji i transformacija u najviši stupanj ljubavi. Jer stupanj blaženstva u vječnom životu se može prilično razlikovati, on uvijek ovisi o stupnju ljubavi kojeg vi zapalite i aktivirate u vama.

Ova aktivnost ljubavi stoga određuje stupanj savršenstva/zrelosti i prema tome također stupanj blaženstva, pa slijedi da sinovstvo Božje zahtijeva život potpune ljubavi na Zemlji, tako da će ljudska priroda biti promijenjena u ljubav, u Moju sliku, u Moje istinsko dijete, za kojeg sam pripremio sve užitke, kao što sam obećao. Dušino sinovstvo Božje mora biti rezultat jednostrukog/jedinstvenog života na Zemlji, pošto ovaj visoki stupanj savršenstva/zrelosti ne može više biti postignut u onostranom kraljevstvu, iako će čak i tamo biće još biti u stanju ostvariti nezamislivo obilje svjetla. Pri svemu tom, svjetlosno biće može, ako se re-inkarnira u tijelu na Zemlji u svrhu predvodničke misije, ostvariti svoje sinovstvo Božje, ali ovo iz nužnosti vuče izvanredno nesretan/mračan/tužan i težak zemaljski život baš kao i iskupljujuću aktivnost na Zemlji, koja je bila razlogom njezinog ponovljenog utjelovljenja. Jedino bića sa visokim stupnjem svjetla će poduzeti ponovljeno utjelovljenje na Zemlji, ali čisto iz ljubavi prema obmanutim ljudskim bićima, kojima žele pomoći u vremenima najveće duhovne nevolje.  

Alternativno, svaka svjetlo-primajuća duša u duhovnom kraljevstvu se također može nazvati blaženom do određenog stupnja, i ovo blaženstvo je dovoljno da inicira njezinu volju u pomaganje bićima koji i dalje skapavaju u mraku, čije stanje oni znaju i žele popraviti. Ni jednoj svjetlosnoj duši ne manjka ove voljnosti za pomaganjem, pošto primitak svjetla pretpostavlja ljubav, a ljubav sebe neprestano želi izraziti. Svako djelo ljubavi u duhovnom kraljevstvu povećava blaženstvo bića, i takvo biće se nikad-za-nikad (never ever) neće htjeti vratiti na Zemlju, naposlijetku ono prepoznaje ogromnu sferu aktivnosti za svoju snagu ljubavi i također osjeća sve više i više rastuće obilje svjetla i sreće. Ali ni jedno biće neće biti vraćeno na Zemlju protiv njegove volje, pošto bi to narušavalo Moj Božanski red (= to bi bilo djelovanje protivno Mojem Božanskom redu). Svjetlosna bića, čak i ona nižeg stupnja, nemaju ovu volju, jedino izvanredno uzvišena duhovna bića se spuštaju na Zemlju kako bi izvršila gore spomenutu misiju. Čim duša ima makar i najskromniji stupanj svjesnosti ona također zna o mogućnosti daljnjeg napretka u duhovnom kraljevstvu, jer onda je njezina ljubav bila zapaljena ili bi i dalje bila potpuno u mraku… Ali ako je duša i dalje duhovno slijepa onda može izbiti na površinu njezina želja za povratkom na Zemlju, ali nikad u svrhu duhovnog sazrijevanja, ona je jedino privučena ka Zemlji svojom žudnjom za materijom kojoj Ja, Mene što se tiče, neću udovoljiti… Jer ova žudnja se može lakše prevladati u onostranom kraljevstvu nego na Zemlji, a bez svladavanja ove žudnje neće biti svjetla, neće biti duhovnog napretka.

Svatko tko je na Zemlji zanemario steći sićušnu iskru razumijevanja, koje prema tome pretpostavlja djela ljubavi, će u onostranom također biti u vrlo dubokom mraku, i vratiti ga na Zemlju u stvari ne bi bio čin milosti već kršenje Mojeg vječnog reda, koji teži k neprestanom napretku i isključuje svaku vrstu nazadovanja uslijed Moje volje. Međutim, u ovom slučaju bi re-inkarnacija bila nepoštena kompenzacija za dušin neuspjeh na Zemlji, ona ne bi bila ljubav i milost s Moje strane već ogroman teret za dušu, koja bi po drugi puta trebala prihvatiti odgovornost bez ikakve garancije o ostvarivanju cilja. I ona također ne bi ostvarila svoj cilj, jer ponovljeno utjelovljenje bi pred nju razumljivo postavilo puno veće zahtjeve kako bi uravnotežila izuzetnu privilegiju, budući da bi njezina volja još jednom ostala slobodna… Tako bi ona morala iskusiti test volje dva puta, što bi značilo isto kao da bi Ja duplirao čovjekov život na Zemlji i na taj način zaobišao postojeći prirodni zakon… Također, podbacivši na Zemlji jednom, duša bi bila ograničena i njezina volja ponovno oslabljena od strane Mojeg neprijatelja (= Sotone), jer je put do Mene, Božanskog Iskupitelja, blokiran od strane Sotone posredstvom svijeta, pošto bi ona žudjela za njime baš kao i za materijom i primila bi ono za čim žudi… Jedino volja bića je uvijek odlučujuća, ali baš ova volja nije zainteresirana za utjelovljenje na Zemlji jednom kada duša ima makar i slabo znanje.

Međutim, duši koja je i dalje izgubljena u potpunom mraku neće biti dozvoljeno re-inkarnirati se pošto Moja mudrost zna za opasnost i čestu ispraznost ponovljenog zemaljskog napretka i Moja ljubav ne podržava nazadovanje već jedino napredak. Moj vječni zakon je razvoj i progres… Ja jedino potstičem mogućnosti za viši razvoj koje, istinabog, također mogu biti neuspješne ali onda jedino uslijed volje bića. Nazadovanje može biti prouzročeno jedino voljom bića, nikad Mojom voljom. Pojedinačni slučajevi re-inkarnacije na Zemlji se događaju iz posebnih razloga ali ne opravdavaju pretpostavku da će se svaka duša biti u stanju vratiti na Zemlju promišljeno jednom kada je svoj put završila neuspješno ili jedino sa slabim uspjehom.

Pa ipak činjenica da duša sebe opetovano inkarnira je sigurna, jer ona mora nastaviti svoj viši razvoj u onostranom kraljevstvu a to uvijek iz nužde zahtjeva da ona sprovodi svoju određenu aktivnost u novom utjelovljenju na jednoj od bezbrojnih tvorevina (= planeta) koje sve služe kao mjesta sazrijevanja/usavršavanja za duhovnu suštinu. Ali aktivnost i zadaci su različite prirode nego na Zemlji i oni se kako god ne mogu objasniti vama ljudima, jedino da se principi iskupljenja i zrelosti uvijek sastoje od služenja u ljubavi.

Na Mojem raspolaganju su bezbrojne mogućnosti da korisno utječem na duše koje su napustile Zemlju (ili ‘umrle na Zemlji’) u još nezrelom stanju. Život na ovoj Zemlji je obećavao izuzetan uspjeh koji, ako je neiskorišten, nikad više ne može biti nadoknađen tako da će se biće moći re-inkarnirati na Zemlji više puta; iz tog razloga je učenje o re-inkarnaciji obmanjujuće; na taj način izolirani, opravdani slučajevi ne bi trebali voditi do pretpostavke da će se svaka duša re-inkarnirati na Zemlji, što bi bilo daleko više na štetu nego od dobrobiti za dušu. Dušina slobodna odluka volje će morati biti donešena na Zemlji, i uz pomoć Božanskog Iskupitelja Isusa Krista je zasigurno moguće to učiniti za vrijeme jednog zemaljskog života… Svatko tko Ga odbaci je vlastitom krivnjom izgubio jedinstvenu/iznimnu milost i mora se boriti u onostranom sve dok ne postigne razumijevanje i ipak tamo prihvati Njegovu pomoć.

Isusova smrt na križu je od takvog ogromnog značaja za spasenje svih duša da je jedino potrebna ljudska volja da bi se čovjek iskupio/spasio, ali volja koja zakaže mora također prihvatiti posljedice: neopisivo težak viši razvoj u duhovnom kraljevstvu ili silazak u bezdan, što rezultira ponovljenim put(ovanj)em kroz cijelo materijalno stvaranje… u re-inkarnaciji sa nepoželjnom posljedicom… stanjem agonije beskrajnog trajanja sve dok ponovno nije dosegnuto ljudsko stanje, koje će mu onda dati novu mogućnost da donese svoju slobodnu odluku volje (= ta odluka se sastoji u slijedećem, ili će čovjek prihvatiti Isusa Krista, tj. spoznati u Njemu Boga i Iskupitelja od grijeha i smrti, ili će pak opet odabrati Sotonu i tako produžiti svoj otpor protiv Boga). Ni jedno biće neće biti zauvijek izgubljeno, ali vrijeme koje mu treba za ostvarivanje blaženstva određuje sama volja ljudskog bića. Pa ipak, zakon vječnog reda će ostati, jer on je utemeljen na Mojoj mudrosti i ljubavi koji se nikad neće promijeniti.

AMEN

<<< nazad