<<< nazad

Bertha Dudde, br. 4801, 24 Prosinac 1949

BLAŽENA SUDBINA ZRELIH I STANJE NESAVRŠENIH U ONOSTRANOM…

Vama će biti dodijeljena blažena sudbina u kući Mojega Oca. Vi ćete zateći sve što vam čini radost, ako je vaša duša čista i slobodna od zemaljskih žudnji, ako je ona zrela za duhovno kraljevstvo. U čemu se međutim sastoje ova blaženstva, radosti, za jednu čistu, produhovljenu dušu, to vi ljudi možete shvatiti jedino onda kada se vaše stremljenje na Zemlji već odnosi na duhovna dobra, kada vas Zemlja sa njenim vlasništvima više ne privlači. To su duhovni užici koji duši pričinjaju neopisive miline, to su užici koji dotiču osjećaje duše, kao zemaljski užici tijelo, tako da je ona stoga nadasve sretna, jer više ne čezne za ničim zemaljskim. Kao na Zemlji, tako duša i u onostranom ćuti (osjeća) lijepo, i kao na Zemlji, također poznaje osjećaj sreće, ali u daleko izrazitijoj mjeri. Jednako snažna je njena čežnja za umnožavanjem duhovnih dobara, a ova čežnja će duši biti i ispunjena. Ona može gledati i slušati nepredočive tvorevine, i stalno odatle crpiti mudrost i snagu. Ona se kreće u privlačnom (punom draži) okruženju, za što se ne može naći nikakva usporedba na Zemlji, jer su naspram njega zemaljske tvorevine siromašne i bijedne, pa otuda čovjeku također nedostaje moć predočavanja za čudesa Božanske Ljubavi, koje On Svojoj djeci dopušta gledati. A budući da je svako biće povezano sa srodnim dušama (dušama istog osjećaja, istog mišljenja), blaženstvo će biti uvelike pojačano, i svjetlo stalno rasti. No, stanje još nesavršenih bića u onostranom, može biti dobro opisano, budući se ne razlikuje mnogo od onoga na Zemlji, tako da duše često krivo pretpostavljaju (uobražavaju) da su još živuće na Zemlji, i to kroz dugo vremena. Kao što na Zemlji ljudi žive u materiji i ne mogu razumjeti kako se čovjek koji teži duhovnome povlači od svijeta, a ipak je sretan, tako prethodni žive i u duhovnom kraljevstvu u istoj žudnji za materijom, koja im je ispunjena do te mjere da njih same ispunjenje ne može usrećiti, sve dok se nakon dugo vremena oni ne počnu odvajati od nje, u spoznaji njene bezvrijednosti. No, duhovno kraljevstvo svjetla sa svojim stanovnicima je ovim bićima zatvoreno… To je jedan drugi svijet, za kojeg ona još nemaju nikakvo razumijevanje, i u kojem ona ne bi mogla ni opstati, jer bi ih punina svjetla konzumirala. No, među njima su uvijek neprepoznata svjetlosna bića, koja ih podučavaju, i njihovu volju nastoje usmjeriti da se odvoji od zemaljskih žudnji, i da teže nečemu uzvišenijem, kako bi, često nakon dugo vremena, mogli ući u kraljevstvo svjetla. U onostrano mogu doći duše jednakog stupnja nesavršenosti, koje ipak trebaju različito dugo vrijeme da sazriju… ovisno o sposobnosti njihovih srca da ljube, koja se ponekad u duhovnom kraljevstvu mijenja brže nego na Zemlji, ali također može trebati vrlo dugo vremena da odlože njihove mane i poroke (loše navike). Uvijek su međutim, za ove nezrele duše, poznati pojmovi to što im dolazi pogledu, dok u kraljevstvu svjetla duša susreće posve nepoznato, a gledanje i slušanje joj pobuđuje neslućeno blaženstvo, i čudima nema kraja. Jer, ispunja se Isusovo obećanje: „Što nijedno ljudsko oko nikada nije vidjelo, i nijedno ljudsko uho nikada nije čulo, to sam Ja pripremio onima koji Me ljube…“ (1Korinćanima 2:9).

AMEN

<<< nazad