<<< nazad

Bertha Dudde, br. 4405, 15 Kolovoz 1948

MATERIJALNE I DUHOVNE TVOREVINE… AKTIVNOST STANOVNIKA…

Vidljivi svijet sklanja neizbavljeno duhovno, i zbog toga su mu svojstvene materijalne tvorevine u kojima duhovno treba sazrjeti. Materijalni svijet je stoga nužan dok god mora postojati forma koja duhovnom služi kao omotač, koju ono treba osjećati kao prisilu (ograničenje, stegu), jer je poriv da se oslobodi ove forme povod za aktivnost, a ova je opet nužna za sazrijevanje. Suština u formi služi kroz ovu aktivnost, primjereno njenom određenju, i kroz služenje se razvija naviše, čak i ako u stanju prisile. Ako suština ne bi bila vezana u jednu formu, onda bi ona ostala neaktivna, budući se još nalazi u otporu protiv Boga i zbog toga je bez snage, dok ona kao živo biće, za što je nužna izvanjska forma, također prima životnu snagu, koja joj omogućava da bude aktivna. Otuda je u materijalnom svijetu primjetna stalna promjena, jer aktivnost uvijek znači promjenu onoga što je adresirano kao materija. Ovo zapažanje je očigledno u stadiju kao čovjek, gdje je uvjet neprestana aktivnost, treba li tjelesni život čovjeka ostati očuvan. Stanje bez aktivnosti je već stanje smrti, unatoč tome što tijelo još može biti nazvano živim, ali neaktivnost je znak neiskorištene snage, koja će čovjeku onda biti potpuno oduzeta, budući neaktivni zemaljski život opet krši Božanski red, i mora imati odgovarajući učinak. Jedino se kroz aktivnost može događati razvoj naviše, ovo je međutim svrha i cilj zemaljskog života, kako za čovjeka, tako i za cijelo zemaljsko Stvaranje, u kojemu se duhovno služeći mora aktivirati… (15 Kolovoza 1948) I tako će zemaljske tvorevine postojati dok god još duhovnoga mora biti izbavljeno, što zahtijeva vječnosti. Svaka zemaljska tvorevina je samo odraz jednog duhovnog djela Stvaranja, ona je oblik kojeg duhovno može vidjeti u svome slabom stupnju spoznaje, dok je čisto duhovno vidljivo jedino biću koje je zrelo, koje stoji u spoznaji, u svjetlu, te sve duhovno može vidjeti kao sa tjelesnim očima. Ove tvorevine su daleko veličanstvenije za gledanje, one su takvih raznolikosti i formacija (uređenja), za koje se ne može pronaći nikakva usporedba na Zemlji. Promatrač može jedino neprestano uživati, a pri tom se on sam nalazi u svjesnosti snage, koja ga nagoni na stvaralačku i oblikotvornu aktivnost. Duhovne tvorevine ne trebaju nikakav prostor, i stoga su također neograničene u svojoj mjeri (opsegu, širenju). „Što nijedno ljudsko oko nije nikada vidjelo, i nijedno ljudsko uho nikada čulo, Ja sam pripremio onima koji Me ljube…“ (1 Korinćanima 2:9) Ovo obećanje se ispunjava pri promatranju ovih tvorevina, koje svjedoče o nezamislivoj Božjoj Ljubavi i mudrosti, a dostupne su svakom biću koje stoji u svjetlu. Budući da su to čisto svjetlosne tvorevine, one također zrače svjetlo u svim smjerovima, i stoga su izvori svjetla koji osvjetljavaju svemir, iako same tvorevine nisu vidljive. Zračenje svjetla se međutim očituje i prodire u svemir, kako bi materijalne tvorevine bez svjetla poduzele njihov put, kako bi dakle kao duhovno postalo vidljivo bićima koja doduše trebaju svjetlo, ali sama još ne mogu kao nositelji svjetla takvo stvoriti, odnosno primiti direktno zračenje svjetla iz duhovnog kraljevstva. Tvorevine koje osvjetljavaju treba smatrati duhovnim tvorevinama, dakle ne sastavljenima od zemaljske materijalne tvari, nego vidljivima jedino onome tko je u stanju  duhovno gledati, dok jedno nesavršeno biće može opaziti jedino svjetlo kojeg zrače ove duhovne tvorevine. Duhovne tvorevine mogu također postati forma (oblik), čim one dođu u područje osuđene materije, kada dakle kroz Božju volju treba nastati jedna nova tvorevina, koja opet treba skloniti osuđeno duhovno, a ove tvorevine od svjetlosnih bića kao vlastite ideje, ali sukladne Božjoj volji, bit će smještene u svemir. Jer, materija je duhovno koje je postalo oblik, koje je uvijek posvuda tek zgusnuto, ali je izvorno duhovno, stoga snaga iz Boga. U trenutku u kojem duhovno uzme oblik, dakle postane materija, ono izmiče znanju bića koje, utjelovljeno kao čovjek, živi usred materijalnog Stvaranja, i njegovo znanje odgovara njegovom stupnju zrelosti. Tek kao svjetlosno biće, ono shvaća postupak nastajanja materije, ako ono istodobno također posjeduje znanje o duhovnim tvorevinama, te samo može biti stvaralački i oblikotvorno aktivno. Onda su mu razriješena i odgovorena mnoga pitanja, koja on kao čovjek nije mogao razriješiti, i njegovom hvaljenju i slavljenju vječnog Stvoritelja neće biti kraja.

AMEN

<<< nazad