<<< nazad

Bertha Dudde, br. 4175, 25 Studeni 1947

DJEČAK ISUS, BOG I ČOVJEK…


Tražite objašnjenje, i bit će vam dano… Na koga se spusti Božji Duh, on je također u stanju dati odgovor u skladu sa Istinom, na pitanja koja su mu postavljena u vezi duhovnog. Tajna Božjeg postanka čovjekom je tako težak problem za zemaljske ljude, da oni nikada ne mogu biti u potpunosti podučeni, osim ako su primili objašnjenje od Samoga Božjeg Duha, tako da će ono biti dobro shvaćeno od primatelja duhovnih poruka, ali neće moći biti shvatljivo dostavljeno bližnjima… Čovjek Isus je doista bio rođen na čudesan način, i Njegovo rođenje je bilo popraćeno nadnaravnim pojavama (fenomenima) svake vrste. Ipak, tijelo je bilo i ostalo prije svega zemaljska tvar; duša je potjecala iz kraljevstva svjetla, i prema tome je bez grijeha došla u svijet, te Se otuda Sam Bog mogao očitovati kroz ovu dušu, On je mogao djelovati, jer nije bilo prisutno ništa što bi se kao prepreka suprotstavilo Njegovom djelovanju. Tako su Bog i čovjek istovremeno bili u djetetu Isusu… sve ljudskom oku vidljivo je bio čovjek, Onaj međutim, Koji je dao djetetu život, Koji je privlačio ljude i Svojom blizinom izazivao obožavanje, bio je Bog. Samo vječno Božanstvo Se očitovalo, i bilo također prepoznato od onih koji su bili dobre volje, čija srca su bila sposobna i voljna Ljubiti, i koja su se stoga otvarala za Božji Duh da djeluje u njima. U vrijeme Isusova rođenja su u Njegovu blizinu došli jedino ljudi koji su bili vođeni od Božjega Duha, koje je tako Sam Bog smatrao dostojnima da vide dijete, kojima se On približio kroz dijete i u kojima je On također probudio svijest da su u Božjoj blizini. Drugim se ljudima međutim, dijete činilo tek čisto ljudsko, nimalo drugačije od druge djece, kakvo je i bilo po Njegovom zemaljskom tijelu. A tako su Ga gledali ljudi i u Njegovoj mladosti, te u kasnijim godinama, jer Se On, sa Svojom Božanstvenošću, sa Svojim od Božjeg Duha ispunjenim Bićem, nije pojavljivao očigledno, iako Se On stalno sve više i više sjedinjavao s Bogom, kroz Svoj uzorni život Ljubavi, tako da je također produhovio i Svoje tijelo, i napravio ga posudom za prihvaćanje Božanskog Duha. Ipak, bio je to čovjek Isus, Koji je morao Sebe Samoga, kroz Ljubavnu aktivnost, oblikovati u jedan ovoj (ljusku) dostojan Božjeg Duha, tako da se Ovaj mogao skloniti u Njemu u svoj punini i kroz Njega neograničeno djelovati. Onaj Koji je govorio iz Njega, Koji je izvodio čuda i zapovijedao samoj smrti, bio je Sam Bog, ono što je bilo vidljivo ljudima, bio je čovjek… Vjera u Božansko Poslanje čovjeka Isusa je također omogućavala da ljudi prepoznaju Boga u Njemu, kako djetetu, tako i u Njegovim Učiteljskim godinama, gdje su Ga jednako opet prepoznali oni, koji su sami bili istog Duha, koji su dakle, vodili život u skladu s Božjom voljom i otuda se također otvarali Njegovom Božanskom Biću. Za njih nije bilo sumnje da Se Sam Bog sklonio u Njemu i djelovao kroz Njega. No, ljudska izvanjska forma je i u njima ponekad dopuštala pojavljivanje sumnje, jer ni oni nisu mogli shvatiti tajnu Božjeg postanka čovjekom, i potpunog sjedinjenja Boga i čovjeka, kako to nikada ni ne može biti u potpunosti objašnjeno ljudima koji nisu duhovno probuđeni. Ovo bi oni doduše mogli shvatiti (zahvatiti) svojom dušom, međutim, to nikada ne može biti čisto razumski (racionalno) tako predočeno, kako bi bilo potrebno za puno razumijevanje. Ali, baš nikada ne može i ne smije djetetu Isusu biti osporena Božanstvenost, jer je Ono bilo dostojno najuzvišenije milosti, da se u Njega skloni Sam Bog, Koji Se očitovao onima, koji su Ga ljubili i živjeli prema Njegovoj volji.

AMEN

<<< nazad