<<< nazad

Bertha Dudde, br. 4039, 14 Svibanj 1947

SLABOST LJUDI... GRIJEH... LJUBAV...

Čuvajte se nečistih misli, riječi i postupaka, i hodat ćete ispravni pred Bogom. Nije vam dana zapovijed, već jedino opomene i upozorenja, koje su međutim u vaše srce bile položene kao glas savjesti. Vi ste u posjedu slobodne volje, te otuda možete činiti i propustiti činiti što god želite, i stoga vi također možete zanemariti zapovijed Ljubavi za Boga i bližnjega, iako je to zapovijed. No, isto tako vi također možete vaš životni put voditi više ili manje u skladu sa Božanskom voljom, jer ova Božanska volja postavlja kao Konačni Cilj savršenstvo duše, a da bi se on postigao, čovjek mora raditi na sebi i odložiti sve što karakterizira njegovu nesavršenost. Duša mora postati gospodar nad tijelom, ona mora njegove želje prilagoditi vlastitima, ona mora težiti naviše, stoga duhovna dobra cijeniti više od zemaljskih, ona mora nadvladati svijet i težiti duhovnom kraljevstvu. Najjednostavniji način za to je Ljubav… Čovjek koji voli uvijek ima više žudnje za duhovnim dobrom, nego za zemaljskim užicima i zemaljskim posjedom. No on ipak neće u potpunosti nadvladati svijet, dok god on živi usred svijeta. A to mu međutim neće biti uračunato kao grijeh, nego kao prepreka da se uspne posljednju prečku na ljestvama. A sa tom preprekom se čovjek sam mora pozabaviti. Bog njega ne osuđuje, nego mu On pomaže da se oslobodi žudnji i poroka. On zna za slabost ljudi, i ne uzima ju u obzir, budući On ljubi ljude, a Otac koji ljubi, Svojoj djeci jamči ono što im ne nanosi štetu duši. I tako će čovjek imati i trenutke slabosti, a Bog će mu ih oprostiti, On ga neće osuditi zbog njegove slabosti. On ne griješi, on samo ne teži naviše, ako on plaća prevelik danak Zemlji, i zato se on mora to intenzivnije pozabaviti radom na duši, što više je on pripadao svijetu, odnosno, davao zadovoljenje svome tijelu. No, sada progovara mjera, jer čim zemaljska žudnja prevagne nad duhovnim djelovanjem, čovjek sam pobija Božji blagoslov, i onda mu nedostaje snaga za uspon… (14 Svibanj 1947) No, tko ostane povezan s Bogom usred vrtloga svijeta, tko ne propušta nijednu priliku, i stalno skrbi o tome da traži Božju milost i pomoć, tko sa svakom brigom Njemu dolazi za savjet, njega Bog neće pustiti pasti u trenucima nevolje tijela i duše. A Njegovo sredstvo pomoći je Ljubav… Gdje je Ljubav, nema grijeha, no gdje Ljubav nedostaje, tamo čovjek mora paziti na sebe i svoje misli. On treba stalno kontrolirati sebe samoga, on ne treba sebe učiniti robom svoje instinktivnosti, on sebe treba odgojiti za Ljubav, jer sve što svjedoči Ljubav, plemenito je i dobro, a što izostavlja Ljubav, lako može postati grijeh. No, Bog vidi srca ljudi, i On uvijek vodi misli Svojih, On neće dopustiti da oni padnu u grijeh… kao što će On međutim biti blagi Sudac slabima, koji Ga ljube.

AMEN

<<< nazad