<<< nazad

Bertha Dudde, br. 3652, 10 Siječanj 1946

POSTANAK BOGA ČOVJEKOM…


To što Sam na Zemlji uzeo prebivalište u jednom ljudskom omotaču, ostat će nerješiv problem za ljude, sve dok borave na Zemlji, jer nikada neće moći shvatiti da se Najuzvišeniji, Stvoritelj neba i Zemlje, mogao skloniti u ljudsko biće, u omotač koji je prema tome značio ograničenje za ovaj Duh od vječnosti. Ljudi nisu nikada bili u stanju prodrijeti u ovu tajnu, čak i kada im je objašnjeno u skladu sa zrelošću njihove duše. Ovaj problem postanka čovjekom je tako zagonetan, pa ipak ga Moja Ljubav nastoji uvijek iznova učiniti razumljivim ljudima, tako da oni mogu (po)vjerovati, ono što trebaju vjerovati da bi postali blaženi. Razlog za Moj postanak čovjekom na Zemlji se prije svega nalazi u Mojoj beskrajnoj Ljubavi. Moja stvorenja više nisu bila u stanju prepoznati vezu od sebe do njihovog Stvoritelja. I stoga Sam Ja Sebe Samoga htio učiniti njima prepoznatljivim (primjetnim, očiglednim, jasnim), da ih potaknem da ponovno uspostave vezu sa Mnom, jer Moja Ljubav vječno čezne za onim što je proizašlo iz Mene. A žudnja mora također postojati sa strane Mojih stvorenja, ako se treba dogoditi sjedinjenje. Moja je Ljubav stoga Sebe Samu željela približiti ljudima, tako da Me oni prepoznaju... Čovjek je tek jedno djelo stvaranja u najsićušnijoj minijaturi, uspoređeno sa Mojom beskonačno velikom snagom… on ne bi mogao stati pred Moju puninu snage bez da od nje bude zdrobljen… Njemu Sam Ja stoga morao doći u za njega najrazumljivijem i najpodnošljivijem obliku, da mu dam mogućnost da stupi u vezu sa Mnom. I stoga Sam Ja došao ljudima kao čovjek... Moj Duh, koji također kao duhovna iskra drijema u svakom čovjeku, uzeo je u svoj punini prebivalište u ljudskoj formi. Forma je na taj način sakrila Božansko pred njihovim očima, pred kojim nisu mogli opstati ako bi ih ono obasjalo u svoj punini snage... Moj Duh ispunja beskonačnost… no On se također može sakriti u najmanjem omotaču (čahuri), jer Moj Duh nije vezan vremenom i prostorom. Moj Duh nije trebao nikakvu čahuru, ali je Sebi dao omotač zbog Mojih stvorenja, koja Me bez omotača (otkrivenog, ogoljenog) nikada nisu bila u stanju podnijeti. U ljudskoj formi Sam tako Sebe doveo ljudima na očigled blizu. Svaka ljudska forma je najprije oživljena kroz Moju duhovnu iskru, kroz Moj Dah, Moj udio koji je na početku utjelovljenja kao čovjek položen u njega (Postanak 2:7), drijema i čeka buđenje. A Moje stvorenje je Božansko, čim ono ovu duhovnu iskru, udio Mene Samoga, probudi kroz Ljubav... Čovjek Isus je onda kroz Ljubavno djelovanje duhovnu iskru u Sebi doveo u život, iskra se zapalila u jasni plamen, i On je povukao Mene u svoj punini u Svoju vanjsku tjelesnu formu, koja je sada postala Meni Samome boravište. Moj Duh od vječnosti nije vezan vremenom i prostorom, on nije ograničen, on ispunjava cijeli svemir, duhovno kraljevstvo i sva stvorenja (tvorevine), On je posvuda… posljedično, on također mora moći prebivati u ljudskoj ovojnici (omotaču), ako ovaj omotač dozvoljava Njegovo prebivanje unutra, ukoliko sebe tako oblikuje, da više neće biti progutan od Moje sile i Moje Ljubavi… Jer ovo pretpostavlja savršenstvo koje nedostaje ljudima, ali koje je Isus postigao na Zemlji. Stoga je čovjek Isus mogao stajati u najužoj vezi sa Mnom bez da prestane postojati, dok je Njegov omotač zaklonio Mene pred onima koji nisu mogli podnijeti Moju blizinu, jer su još bili nesavršeni. Ipak su Me oni mogli vidjeti, ali Me nisu prepoznavali, vidjeli su samo čovjeka Isusa, ali ne Mene u Njemu. Sam Ja sam međutim postao čovjek, Sam Ja sam dao Sebi ljudski omotač, jer Ja Sam doista jesam Stvoritelj svega što je vidljivo. To što sam došao ljudima ima svoj razlog (uzrok) u Mojoj golemoj Ljubavi za njih, budući da su imali potrebu za Mojim prisustvom, da bi iznova pronašli put povratka Meni. Ja sam postao čovjekom i kao čovjek sam poduzeo borbu s Mojim protivnikom, koji je Moja stvorenja želio odgurnuti od Mene, i uzeo im svaku snagu volje da mu se suprotstave… I tako sam se Ja s njim borio za ljude… A Moje oružje je bilo Ljubav, koja pobjeđuje sve što joj se suprotstavi... Ja Sam patio i umro kao čovjek za ljude, iz Ljubavi za njih, da bih pobijedio protivnika, čija snaga nije mogla izdržati ovo oružje, čiju sam moć slomio kroz Ljubav… (10 Siječanj 1946) Moj silazak na Zemlju je dakle bio odluka borbe između svjetla i tame. Samo svjetlo je predalo Sebe princu tame da razbije njegovu moć nad duhovnim, koje se u slobodnoj volji moralo odlučiti za svjetlo ili za tamu. Moj protivnik međutim, nije dopuštao ovu odluku slobodne volje, nego je prisiljavao duhovno, budući da je zauzimao (zaokupljao, okupirao) oslabljenu volju ljudi, da je on ljude učinio nesposobnima prepoznati Boga, da je on tako, Mene kao Svjetlo od  vječnosti, nastojao zadržati udaljenim od njih, kako bi spriječio da se oni odluče za Mene. I stoga sam Ja došao ljudima pomoći. Uzeo sam moć Mojemu protivniku da na ovaj način utječe na ljude oslabljene volje, postavio sam Sebe Osobno na stranu ljudi, i borio se protiv njega kao čovjek… odnosno, Moja vanjska forma je bila podložena (podvrgnuta) istim zakonima kao i bilo kojeg drugog čovjeka. Ona je morala proći kroz sve kušnje i zemaljske slabosti, ali ona je bila ispunjena (oživljena) Ljubavlju, i snaga Ljubavi je zadržala pobjedu, ona je bila jača od moći onoga koji je bio bez Ljubavi. U čovjeku Isusu sam Ja bio u svoj punini, Moj Duh od vječnosti je uzeo u Njemu prebivalište, no prethodno Se čovjek Isus tako oblikovao, da Ja mogu uzeti Njega za boravište. Moja vanjska forma je sasvim jednako bila Moje djelo, djelo Stvoritelja od vječnosti, ali, također je ova vanjska forma na početku utjelovljenja Njegove duše bila nosilac nezrelih supstanci, koja se kroz volju čovjeka Isusa, kroz Njegovu Ljubav, prethodno morala produhoviti, tako je najprije morala postati posuda za primanje Mene Samoga. Jer Ja, najsavršeniji Duh od vječnosti, mogao Sam uzeti prebivalište jedino u savršenoj posudi…. Ali, onda Sam vidljivo prebivao među ljudima, onda sam Ja Sam hodao na Zemlji u obliku čovjeka; Sam Ja, Duh, Koji vlada beskonačnošću, sišao Sam na Zemlju, očitovao Sam se u formi koja je ljudima bila vidljiva... Ovo je tajna koja će vam ostati neshvatljiva, unatoč bilo kakvom objašnjenju, ali Ja nju vama nastojim učiniti toliko razumljivom, da vi u Isusu možete Mene Osobno priznati, jer tako, kao što tinjajuća iskrica može narasti da djeluje elementarno kao moćna vatra, tako se duhovna iskra u čovjeku Isusu zapalila do najjasnijeg žara, i sjedinila se sa vječnom vatrom, vječna vatra je sagorjela (konzumirala) sve zemaljsko od čovjeka Isusa i ostalo je samo Božansko u i na Njemu… To sam bio Ja, veliki Duh od vječnosti, Koji je bio vidljiv ljudima, da im iznova donese znanje od Boga (Božje), Kojem su oni morali stremiti na Zemlji, za Kojeg su se morali odlučiti u slobodnoj volji, i Koji je za njih iznova stekao (kupio) snagu kroz Svoju smrt na križu, koju je čovjek Isus uzeo na Sebe, da izbavi Svoje bližnje.

AMEN

<<< nazad