<<< nazad

Bertha Dudde, br. 3581, 19 Listopada 1945

KORIŠTENJE DARA RAZUMA ….

Dar razuma treba se koristiti na svaki način. Čovjek ga treba koristiti zemaljski, želi li živjeti u ispravnom redu i na blagoslov bližnjih ljudskih bića, te kako bi ispunio svoj zemaljski zadatak, isto tako se razum treba koristiti i za ispunjavanje duhovnog zadatka. Jer čovjek snosi odgovornost za svoju dušu, a da bi mogao biti odgovoran, mora biti i sposoban razlikovati dobro od lošega, i stoga i razumski sve procjenjivati i promatrati što se događa oko njega, kako bi u srcu u odnosu na to mogao zauzeti stav.

On mora znati što Bog od njega zahtijeva tokom njegovog zemaljskog života; to znanje mu mora biti ponuđeno, a razumski on to sam mora obraditi, prije nego u odnosu na to može zauzeti neki stav. Zato je Bog čovjeku dao razum, i tek korištenje razuma on svoju dušu može dovesti do sazrijevanja. I tako je čovjek i obavezan razmisliti o duhovnom blagu koje mu se nudi. Duhovno znanje koje mu se nudi i koje on prihvaća bez ispitivanja, za njega još uvijek nije znanje. On onda samo mehanički izvodi nešto što nikada ne može unaprijediti njegov razvoj ka gore, ako slijedi obaveze koje to duhovno znanje od njega zahtjeva. Vlastita misaona aktivnost mora obavezno biti uposlena, prije nego je to za njega pravo znanje, koje mu donosi korist za njegovu dušu.

I razumska aktivnost mora biti korištena na ispravan način, znači, Boga se mora uključiti, mora Ga se moliti za pomoć, za prosvjetljenje duha, za ispravno, tj. istinsko razmišljanje. Jer razumska aktivnost može i u svojim rezultatima biti ukrivo, ako čovjek sam sebe drži sposobnim da putem svog razuma dokuči sve. Čovjekova volja je slobodna, a sloboda volje mora i ostati neograničena, tako da čovjek može misliti pravo i krivo, tj. da je ispravno razmišljanje isto tako ovisno o njegovoj volji. A da bi sve bilo uređeno i odgovaralo Božanskom zakonu ako stoji u istoj volji sa Bogom, ta volja mora prvo biti okrenuta Bogu da bi i razmišljanje bilo sređeno.

Dakle Bog nikako ne može biti isključen, kao što ni razumska aktivnost ne smije biti isključena, da bi se došlo u posjed Istine. Dostavljeno duhovno dobro tek će dakle onda biti od vrijednosti za čovjeka kad je ovaj zauzeo stav u odnosu na to, i to nakon ozbiljnog promišljanja uz Božju pomoć. To je ispravno korištenje dara razuma koje nikada ne smije biti zanemareno, budući da čovjek mora biti odgovoran za svoje razmišljanje i pošto prava, vjera sa uvjerenjem, može biti zadobivena tek putem razumske obrade.

Tko prihvaća bez razmišljanja ono što mu se od duhovnih dobara nudi, neće moći zadobiti živu vjeru, nego samo formalnu vjeru, koja ne može pretrpjeti potrese, pošto čovjek ne može zastupati ono duhovno dobro koje posjeduje ako istovremeno i njegov razum nije postao aktivan i to duhovno dobro obradio. U svako doba će mu Božja pomoć biti osigurana, samo ako Ga on za to moli, jer Bog je uvijek spreman na čovjeka djelovati putem Svog Duha, njegovo razmišljanje urediti i upravljati na ispravan način, no On želi da Ga se za Njegovu pomoć zamoli, pošto to svjedoči za volju koja je Njemu usmjerena, koja u svoj slobodi treba stremiti savršenstvu, kako bi postao blažen ….

AMEN

<<< nazad