<<< nazad

Bertha Dudde, br. 3529, 30 Kolovoza 1945

FORMALNA VJERA …. VJERA IZ UVJERENJA  ….

U vremenima najveće zemaljske nevolje duhovno stanje pojedinih ljudi se razjašnjava tako da ili vjera bude učvršćena, ili se pak skroz izgubi ako je prije bila samo formalna vjera, koja ljude još nije uspjela dovesti do uvjerenja. Mnogi otpadaju od vjere, njihovi pogledi su još previše usmjereni na zemaljsko, i oni svjetovne događaje i svoju vlastitu sudbinu ne mogu uskladiti sa vječnim Božanstvom, od Kojega oni svog neznanja radi očekuju samo sretan zemaljski život.

Oni žele priznati samo onog boga koji im poklanja sve ugodnosti života, no to da spasenje na Zemlji proigravaju radi svoje udaljenosti od Boga, njima je nerazumljivo. E sad, što teže ih pritišće nevolja, to više se oni udaljuju od Njega, oni Ga odbijaju, ne prepuštaju se svojoj sudbini nego mrmljaju i žale se te se sami trude umanjiti stanje nevolje putem nepravednih radnji i ne-Ljubavnog postupanja spram bližnjega. Njihova vjera bila je samo formalna vjera koja nije izdržala ozbiljniji ispit, a koja je i bila bezvrijedna i koja tek treba postati vjerom iz uvjerenja.

Samo je malo ljudi koji se u vremenima nevolje s Bogom sjedinjuju još prisnije pošto u Njega čvrsto vjeruju i ne daju se odgovoriti (odvući) od te vjere. Oni patnju vide kao to što ona jeste, kao sredstvo kroz koje Bog želi zadobiti od Njega otpale ljude. Oni Boga neprestano mole za snagu a tako su i sposobni izdržati patnju. Vjera im daje tu snagu, i Bog ne napušta one koji su Njegovi, tj. one koji u Njega vjeruju i koji se Njemu utječu u svakoj nevolji. No stanje onih ne-vjernika je beznadežno, sve dok poklanjaju pažnju jedino zemaljskim događajima i ne razmišljaju o smislu i svrsi toga.

No mora doći do razjašnjenja jer formalna vjera nije vjera kakvu Bog traži …. Ona je na školski način prenesena na ljude i kod njih samih ona još nije zaživjela; to je mrtva vjera, koja dušu ne unaprjeđuje u njenom razvoju pa stoga treba snažni ispit kako bi putem njega čovjek postao svjestan svog razmišljanja i svog stava spram Boga. Tko Ga odbija, pod utjecajem nevolje i zemaljskih događaja, putem vlastite sudbine, taj će morati proći kroz veće ispite da bi ipak još zadobio vjeru, ili će pak biti izgubljen i na kraju spadati u one koji su prokleti, koji se ubrajaju u protivnike Boga i zato primaju pravednu kaznu, koji u svrhu svog izbavljenja ponovno moraju prevaliti prolazak kroz novo stvaranje.

Vjernici će također biti izloženi jakim ispitima, no vjera iz uvjerenja ne da se tako lako uzdrmati, a Bog je uz one koji izdržavaju sve ispite i utoliko se dublje sjedinjuju s Bogom pošto čvrsto vjeruju u Njega i Njegovu Ljubav, Svemoć i Mudrost. A (ta) čvrsta vjera će im biti nagrađena u dan suda, gdje ih Sam Bog uvodi u raj, gdje sva nevolja završava i oni su u Božjem prisustvu nadasve sretni ….

AMEN

<<< nazad