<<< nazad

Bertha Dudde, br. 3481, 15 Svibanj 1945

PODLAGANJE VOLJE BOGU...

Stojeći u spoznaji, čovjek je u stanju u potpunosti se podložiti Božjoj volji, i otuda također sprovesti sve što poduzme. Čim čovjek zna o smislu i svrsi zemaljskog života, cijelog Stvaranja i vječnog Božjeg plana, on više ne nosi u sebi svoju volju, nego je on prisvojio (učinio vlastitom) Božju volju, inače mu ne bi bilo preneseno potpuno znanje. No onda je on također pun snage, i on se u svako vrijeme može poslužiti snagom, ako ju on treba. On stoga ni u najtežim životnim situacijama neće trebati klonuti duhom, jer on može raspolagati snagom iz Boga, a on to i čini, čim je on snažne vjere. Osjeća li se dakle čovjek slabim, onda je on još slabe vjere, i on najprije nju mora nastojati osnažiti... Povećati snagu vjere, treba biti stalno nastojanje čovjeka, jer u snažnoj, nepokolebljivoj vjeri on nadvladava najteže životne okolnosti, i on također duhovno sazrijeva. Živjeti u snažnoj vjeri znači lakši zemaljski život, jer onda snaga iz Boga može nesmetano djelovati. Čovjek mora biti uvjeren da se Božja volja u njemu izražava, te da za Njegovu volju nema ograničenja, ako sam čovjek ne postavi ova ograničenja kroz slabu vjeru. Čovjek mora imati na umu snagu i moć Boga, Kojemu nijedna stvar nije nemoguća... On mora svoju volju potpuno podložiti Božjoj volji, i onda se u punoj vjeri otvoriti Njegovom djelovanju, tada mu snaga neizmjerno pritječe, tako da za njega više nema nikakve nemoći... On može sve što on želi, jer on želi samo ono što je dobro, a Bog uistinu zna gdje i kada On postavlja granice... čovjeka uvijek mora ispunjavati vjera u Božju Ljubav koja sebe nikad ne uskraćuje, ako se ona iskreno žudi i usrdno moli... Božja Ljubav je pregolema, a sve što je iz nje proizašlo, ostaje vječno u Njegovoj Ljubavi. Budući da je Ljubav izvorna snaga koja svemu omogućava da nastane, uskraćivanje ove Ljubavi bi značilo i iščezavanje onoga što je Bog stvorio. Ali, što je od Boga, što Njegovu snagu ima za izvorište, nepropadljivo je, stoga nikada neće biti bez Božje Ljubav-ne snage. Da čovjek ovu snagu nije uvijek u stanju osjetiti, leži na njemu samome, na njegovom stanju zrelosti, koja može biti viša ili niža, ovisno o njegovom samoljublju. Ipak, čovjek ostaje u stalnoj povezanosti s Božanskom Ljubavi. Svjesnost toga je vjera, koja je to dublja i neuzdrmljivija, što više čovjek sam uspostavlja vezu s Bogom, i osjeća Njegovu Ljubav-nu snagu. Ovu duboku vjeru čovjek mora nastojati zadobiti, on sebe samoga mora smatrati proizvodom Božje Ljubavi, i Boga prepoznati kao Oca punog Ljubavi, Koji sve vodi za najbolje Svoje djece, i dostupan je svakoj iskrenoj i dubokoj molitvi, kako bi kroz njeno ispunjenje djetetu dokazao Svoju Ljubav. Potpuno povjerenje u Njegovu pregolemu Ljubav, zemaljskom će djetetu i omogućiti  da moli intimno i pouzdano, pa mu je ispunjenje njegove molitve zajamčeno, jer Bog neće dopustiti da se duboka vjera posrami. Bog je Ljubav, Koja Sebe nikada ne uskraćuje... priznati ovu Ljubav i sebe u potpunosti podložiti Božanskoj volji, čovjeka čini punim snage i gospodarem nad svim poteškoćama u svakoj životnoj situaciji. Jer, onda Sama Božanska Ljubav djeluje u čovjeku, on više ne može i neće činiti ništa drugo nego što je Božja volja, i snaga mu više nikada neće nedostajati. Ako je čovjek slab, on sam snosi krivnju, jer mu snaga iz Boga stoji uvijek na raspolaganju. On nju može zatražiti, otvoriti sebe njenom priljevu, i neograničeno ju koristiti; on jedino mora vjerovati, da Božanska Ljubav njemu uvijek daje ovu snagu... Vjera u to je bezuvjetno nužna, jer je ona priznavanje Boga, Koji je nadasve pun Ljubavi, mudar i svemoćan, i jer Bog mora biti priznat, prije nego Njegova snaga može postati učinkovita.

AMEN

<<< nazad