<<< nazad

Bertha Dudde, br. 3445, 23 Veljače 1945

“TKO U MENE VJERUJE ….”

(Ivan 11:26)

Ono što je najvažnije jest zatražiti milost čina spasenja. Jer onda će se pokazati koliko snažnija može biti volja čovjeka koji moli za snagu i milost na osnovu smrti Isusa Krista. Isus Krist umro je najbolnijom smrću na Križu da bi ljude poštedio patnje. On je patnju ljudi preuzeo na Svoja ramena, On je ponio križ za njih, i posljedično tome ljudi mogu ostati pošteđeni patnje, ako se u vjeri stave pod Kristov Križ, ako Isusa zazovu za Njegovu pomoć, da On sa njih skine njihov teret i ponese ga umjesto njih. I čovjek će biti osnažen nakon tog poziva, jer Božanski Spasitelj Osobno dostavlja mu snagu kao milost Njegovog čina spasenja.

A njegova volja će ojačati, svaka tjeskoba će odstupiti od njega, on će sa pojačanom snagom stremiti prema gore, i zemaljska patnja jedva će ga doticati, pošto ju Isus Krist pomaže nositi. No kako je malo onih koji Ga zovu u pomoć …. kako je malo onih koji su u vjeri u Njega i Njegov čin spasenja, i kako rijetko se traži a time svjesno i prima milost čina spasenja …. Oni zovu Boga, no ne priznaju Ga u Isusu Kristu, i stoga je patnja na Zemlji dosegla jednu mjeru koja se čini prepuna …. I ljudi ju moraju sami nositi. Oni ju moraju uzeti na sebe pošto ne vjeruju u Njega …. I nevolja je tako velika, a čovječanstvo je slabe volje, pošto ono bez Isusa Krista ide svojim putem i zato, kao užasno opterećeno, mora prolaziti kroz velike pročišćavajuće patnje.  

Bog još na Zemlji ljudima želi pružiti priliku da prepoznaju Isusa Krista, time što im On Sam daje da idu putem ka Golgoti, koji njihovu duševnu ovojnicu treba rastopiti, koji u njima treba upaliti Ljubav-nu iskru, kako bi onda i oni išli putem slijeđenja Isusa i Njega Osobno upoznali kao Spasitelja svijeta. I ako patnja postigne samo to da oni Isusa Krista na kraju svojih dana ne odbiju, onda su oni mnogo postigli, i jednog dana će biti zahvalni i blagoslivljati će patnju koja im je donijela tu spoznaju. No umanjiti ju na Zemlji mogu jedino ako u dubokoj vjeri u Njega mole za to da im On pomogne pri nošenju križa ….

A Njegovi priznavatelji će izgubiti svaku slabost volje, oni će kroz vrijeme patnje proći neustrašivo, jer oni crpe snagu od Njega, oni prisvajaju milost čina spasenja, pa im tako više ne nedostaje snage, uz pomoć koje mogu sve što svijet od njih zahtijeva, a ni patnja ih ne satire. Jer Isus Krist nosi patnju za njih, On je umro za grijehe čovječanstva, te je tako On uzeo kaznu grijeha na Svoja ramena …. I čovjek pročišćen može izaći iz svoga zemaljskog života ako samo u dubokoj vjeri u Njega moli za oprost grijeha …. Njemu ne treba to sredstvo za pročišćenje, patnja …. dok međutim ljudi bez vjere jedino putem patnje još mogu biti spašeni, ako nisu već potpuno otvrdnuli. 

Milost čina spasenja čovjeku bezgranično stoji na raspolaganju, i on ju može zatražiti uvijek i neprestano. No bez učinka je na onima koji Isusa Krista odbijaju, i njihova zemaljska sudbina uistinu nije lagana, pošto je vrijeme Kraja, koje mora biti iskorišteno ako bi se duše još trebale spasiti. Tko vjeruje u Isusa Krista, taj zna da nije izgubljen, jer on bježi (utječe se) pod Križ u svakoj nevolji …. I on neće moliti uzaludno. Njegova patnja biti će podnošljiva, njegova volja će biti osnažena i njegova snaga za prevladavanje svake duhovne i tjelesne patnje biti će umnožena, i on će položiti (uspješno proći kroz) svoju životnu borbu, i njegov životni put biti će uspješan …. on će duhovno sazrijevati i zadobiti će vječni život …. Jer Isus Krist Osobno dao je obećanje: “Tko vjeruje u Mene, taj neće umrijeti, nego imati život vječni ….”

AMEN

<<< nazad