<<< nazad

Bertha Dudde, br. 3414, 22 Siječanj 1945

PRODUHOVLJAVANJE DUŠE... PREVLADAVANJE MATERIJE...

Neizbježno je nužno da vi naučite malo cijeniti svijet, želite li sazrjeti u svojoj duši, jer tek ako ona više u sebi ne nosi žudnju prema njemu, ona se okreće duhovnom kraljevstvu, koje je njena istinska domovina, koje joj nudi sve što joj potpomaže uspon, i koje je stoga također i cilj, kojeg ona treba postići u zemaljskom životu. Što više se čovjek odvaja (odvezuje) od materijalnih stvari, što više njegova osjetila otupljuju (umrtvljavaju) za zemaljske radosti i užitke, to više se duša produhovljava… Dok god čovjek živi na Zemlji, on se zaista mora do jedne izvjesne granice pridružiti zahtjevima tijela, on mora ispunjavati zemaljske obaveze, on mora obavljati zemaljske aktivnosti; on je stoga vezan za Zemlju, i čisto tjelesno se ne može odvojiti od nje, dok ga Bog ne pozove u duhovno kraljevstvo. Ipak, čovjek ne može voditi drugi život osim njegovog zemaljskog… Život duše ne treba potpunosti sudjelovati u životu tijela, duša ne treba težiti istom kao i tijelo, nego ona može sasvim neovisno o njemu izgraditi svoje kraljevstvo, koje pak leži daleko od tjelesnih žudnji… ona se može okrenuti duhovnom kraljevstvu, i onda će tijelo dobro ispuniti svoj zemaljski zadatak, ali više nikada neće za sebe tražiti zemaljske užitke, mnogo radije će se pridružiti želji duše, i također se nastojati duhovno aktivirati, čim mu zemaljske dužnosti dopuste vrijeme, i daju priliku za to. A čim je dosegnut taj stupanj, čovjek sada zanemaruje (ostavlja neprimijećenima) sva materijalna dobra, čim on sebi postavi duhovno kraljevstvo za cilj svojega nastojanja, on je također otporan protiv snažne kušnje od strane svijeta. On ovima više ne može pasti žrtvom, tek će ponekad trebati izdržati lagane borbe, budući se svijet njemu uvijek iznova nudi sa svojim radostima i užicima, i želi ga pridobiti za sebe. No, to su samo iskušenja, koja će on uvijek nadvladavati, budući ga snage duhovnog kraljevstva… kraljevstva kojem teži njegova duša… nikada ne napuštaju, jer ga one privlače neumornom Ljubavlju, i tako neprestano utječu na njegovu dušu, tako da ona u sebi osjeća snagu da pruži otpor. Što je sada veće odustajanje (povlačenje) od materijalnog svijeta, to jači je prijenos snage iz duhovnog kraljevstva. A ova struja snage je na korist ne samo duše, nego i tijela, budući je potonje sada sposobno, također savladati svoj zemaljski zadatak, bez zanemarivanja duše zbog toga. A zemaljski zadatak će biti služenje u aktivnoj Ljubavi prema bližnjemu, čovjek će također kroz njegovu zemaljsku aktivnost postići duševnu zrelost, budući je ova sada u skladu sa Božjom voljom. Jer čovjek, koji ne obraća pažnju na zemaljske ciljeve, koji više ne žudi dobra svijeta, također će obavljati samo aktivnost koja je na korist čovječanstva, on će samo davati, no neće željeti posjedovati, i time će sve više težiti duhovnom kraljevstvu. Duša tako iz slobodne volje slijedi njeno istinsko određenje… ona prevladava materiju i produhovljava se, ona umrtvljuje žudnju tijela, koja je početno njegova vlastita, i čini ga sklonim pridružiti se žudnji duše; ona ga povlači sa sobom prijeko u duhovno kraljevstvo, i tako ona ozbiljno slijedi cilj koji joj je postavljen za zemaljski život, a ona će ovaj cilj i postići, budući sve svjetlosne snage stoje uz nju, tako da ona pronalazi put u vječnu domovinu.

AMEN

<<< nazad