<<< nazad

Bertha Dudde, br. 3335, 19 Studeni 1944

KRIVNJA GRIJEHA... OPROST... OTKUPLJENJE... KRISTOV KRIŽ...


Milost Djela Otkupljenja proteže se na sve ljude, u kojima je vjera u Isusa Krista. Njima je stoga osiguran i oprost njihovih grijeha, čim ih oni spoznaju, pokaju se, i traže (mole) oprost. Jer, tko vjeruje u Isusa Krista, on također zna da je on grješan, inače on ne bi priznao Njegovo Djelo Otkupljenja (Izbavljenja). Posljedično, oni stoje pred Kristovim Križem, oni osjećaju sudioništvo u patnji i smrti, koju je Isus uzeo na Sebe, i oni se ponizno pred Njim sagibaju tražiti oprost njihove krivnje. Ali, ti su ljudi u neprekidnom stremljenju prema njihovoj duševnoj zrelosti, i stoga će oni također uvijek iznova uteći pod Kristov Križ, ako su oni u životnoj borbi izloženi kušnjama ili im ponekad podlegnu. Jer oni znaju da su slabi i da je zato ogromna opasnost da sagriješe, ukoliko stalno ne mole za snagu, i pozivaju Isusa Krista, da On želi osnažiti njihovu volju. Oni znaju, da Mu oni mogu doći u svako vrijeme; oni također znaju i da je Bog dugotrpljiv i milosrdan, da On zna za slabosti Svoje djece, i da je On uvijek iznova spreman njima oprostiti ako su sagriješili, i pokajnički prilaze Kristovom Križu. Jer, Djelo Otkupljenja je ostvareno za sve ljude i za sva vremena... Njegova milost će uvijek biti učinkovita na ljudima koji vjeruju u Isusa Krista, i sva će krivnja biti (pre)bačena na onu, koju je On uzeo na Sebe, i iskupio (okajao, pomirio, podmirio) Smrću na Križu. Djelo milosrđa je tako veliko, da to čovjek nije u stanju shvatiti... No, udio uvijek mogu imati samo oni, koji se kroz vjeru povežu s Njim. I zato je nevolja na Zemlji pregolema, često i nepodnošljiva, budući je čovječanstvo izgubilo ovu vjeru, jer ne utječe Njemu sa svojom krivnjom, nego je samo opterećeno, i sada teret mora i nositi. Njihova krivnja ne može biti podmirena, ona neprestano raste, i to više je opterećujuća za ljude, kojima nedostaje bilo kakva vjera u Isusa Krista. I ona će biti tako velika, da će krivnja ljude pritisnuti, tako da će se oni pod njom srušiti, i više se neće moći podići, jer oni ne traže oprost krivnje, te ju Božja pravednost ne može ukloniti (otplatiti, izbrisati), ukoliko oni ne žude Njegovu milost i prihvate biti otkupljenima (izbavljenima, oslobođenima) od svoje krivnje. Jedan čovjek je u prevelikoj Ljubavi Sebe žrtvovao, i kroz Svoju Smrt je donio izmirenje, koje je dovoljno za vječnost, da grješnici nađu oprost od Boga, poradi Njegove žrtve... jer On je bio najčišće biće, On je bio bez ikakve krivnje, i zato je Njegova Žrtva nadjačala grijehe cijelog čovječanstva. Ipak, Njegova Žrtva pomirnica mora biti priznata od ljudi, oni moraju biti spremni prihvatiti kroz to stečene milosti, inače oni nikada neće moći biti oslobođeni njihove krivnje. Grijeh ljude povlači nadolje, Kristova Smrt ih iznova podiže... Grijeh je smrt duše, pod Kristovim Križem ona međutim opet oživljava... Svaki čovjek je grješan, dok god on hoda Zemljom; u vjeri u Isusa Krista i Njegovo Djelo Otkupljenja, on međutim nalazi oprost, on nalazi vječni Život, kojeg je on bio izgubio kroz grijeh. Oprost krivnje grijeha je otuda od najveće važnosti, on može uslijediti jedino kroz Isusa Krista, on ne može ničim drugim biti nadomješten, i zato u smrti mora čamiti svaki čovjek, kojemu nedostaje vjera u Isusa Krista i Njegovo Djelo Otkupljenja. Jer, ukoliko on na Zemlji vodi život u strogoj samodisciplini i čistoći, njemu ipak ostaje krivnja nekadašnje pobune protiv Boga, koja je zapravo i razlog njegovog zemaljskog hoda... Jer, ovaj grijeh je njemu donio oslabljenu volju, koja ne može pružiti otpor zemaljskim napastima i iskušenjima, koja ga čine grješnim. Jer, Isus Krist je prinio Svoju Žrtvu u spoznaji duboke nevolje, u spoznaji slabosti volje u kojoj se čovječanstvo našlo kroz njegov nekadašnji grijeh... A da bi ga od toga izbavio, On je dao Svoj život na Križu... jer On je bio pun Ljubavi, a Ljubav nastoji donijeti pomoć, Ljubav će uvijek biti izbavljujuća.

AMEN

<<< nazad