<<< nazad

Bertha Dudde, br. 3324, 10 Studeni 1944

SVJETLOSNE SFERE... PONOVNI SUSRET... BLAŽENSTVO...

Poput oblaka svjetlosti će se zrela duša nakon svoje tjelesne smrti uzvinuti iz zemaljske oblasti u onostrane sfere, i onda je ona prevladala svu materiju, onda je ona slobodna od svakog lanca, ona je opet ono što je izvorno bila, slobodno duhovno biće, puno svjetla i snage. Ona je vidljiva i prepoznatljiva samo jednako zrelom duhovnom, koje je stoga u stanju duhovno gledati, dok ostaje nevidljiva nezrelom duhovnom, pa ne može ni biti prepoznata od njega. I zato između zrelog i nezrelog duhovnoga, odnosno između umrlih duša sa Zemlje, koje ulaze u onostrano u različitom stanju zrelosti, također ne može biti ponovnog susreta (viđenja), tako dugo dok nezrelo duhovno ne postigne određeni stupanj zrelosti, koji mu otvara svjetlosne sfere. Nesavršeno duhovno je doduše, prepoznatljivo svjetlosnim bićima, budući ova vide sve, i njima ništa nije skriveno; tako ona poznaju i svaku dušu koja se još uvijek nalazi u tami duha; no ona ne mogu biti prepoznata od njih. Čežnja duša za njihovim voljenima, ponekad je tako snažna da je to pokretačka sila za viši razvoj u onostranom, čim je duša ušla u fazu spoznaje i zna o mogućnosti napredovanja u duhovnom kraljevstvu kroz Ljubavno djelovanje. Tada je ona neumorno aktivna, budući ju žudnja za njoj bliskim dušama neprekidno potiče naviše. Jer, ona prepoznaje slične sebi, te stoga zna da će ponovno vidjeti i svoje ljubljene, i ova spoznaja joj uvijek iznova daje snagu, a ova snaga joj je dovedena upravo od onih bića koja su cilj njene čežnje; ona mogu dušama dostaviti snagu, ipak neprepoznata od njih. Približe li im se ona kako bi im dala pomoćni savjet, ona se tada prikriju, budući nezrele duše ne mogu podnijeti njihovu puninu svjetla. One stoga vide sebe okružene bićima, koja su im međutim nepoznata, i koja naizgled ne pripadaju nikakvoj drugoj svjetlosnoj sferi nego njihovoj vlastitoj. No, budući da im ona pomažu savjetom i djelom, nesavršene duše su im zahvalne i sklone, te one slijede njihove savjete. I tako zrela bića povlače njihove ljubljene naviše, sve dok ne postignu stupanj zrelosti u kojem oni postaju primatelji svjetla. Onda oni također mogu duhovno gledati, oni prepoznaju njihovo okruženje, oni prepoznaju svjetlosna bića jednake zrelosti, i njihovo blaženstvo stalno raste, jer se oni s njima mogu povezati, jer će iznova vidjeti svoje ljubljene, i sada sa svoje strane opet pomažu onima koji skapavaju u tami duha. Tek kada je postignut stupanj zrelosti koji omogućuje duhovno gledanje, duša je slobodna od svakog tereta, budući je onda i ona u svjetlu, u spoznaji Čiste Istine i u Ljubavi. A svaka aktivnost koju ona sada izvodi, je usrećujuća, budući ju jedino Ljubav na to potiče, a Ljubavno djelovanje joj uvijek pobuđuje blaženstvo. Spajanje s jednako zrelim dušama, koje se upotpunjuju u najdubljem skladu, istinsko je blaženstvo, budući je najdublja Ljubav koja traži i nalazi sjedinjenje. A Ljubav je uvijek usrećujuća, ako se ona odnosi na čisto duhovno, jer ona je davajuća, a ne potražujuća. Pa ipak, ova Ljubav kulminira u žudnji za Bogom, u konačnom sjedinjenju s Njime. A ova žudnja će se uvijek ispuniti, jer biće može žudjeti Boga u svako doba, i može također u svako doba računati na ispunjenje svoje čežnje, budući Bog daje neprestano, On uvijek razdjeljuje Svoju Ljubav, i time stanovnike duhovnog kraljevstva čini najblaženijim bićima… Njihovo blaženstvo je nepredočivo, budući Ljubav i svjetlo ispunjaju ove sfere, gdje bića mogu boraviti u blizini Boga, Koji je vječna Ljubav i Samo izvorno svjetlo.

AMEN

<<< nazad