<<< nazad

Bertha Dudde, br. 3319, 5 Prosinca 1944

IZBAVLJENJE IZ MATERIJE …. LIJENOST …. AKTIVNOST ….

Ono što tijelu služi za održavanje, istovremeno će duševno sazrijevati, jer ispunjava njemu dodijeljenu svrhu (funkciju) i tako napreduje u svom razvoju. Pa je zato svakoj stvari, svoj materiji, dodijeljen određeni zadatak, a taj zadatak mora biti koristan, on za djelo stvaranja mora predstavljati čin Ljubavi koji na tom predmetu dolazi do izražaja. Ono (djelo stvaranja, tvorevina) za održanje mora ovisiti baš o tim stvarima, tada se može govoriti o funkciji služenja materije. A čovjek treba poticati sazrijevanje duhovnoga u materiji, tako što pridonosi preoblikovanju nje u korisne predmete, tako što stvara i oblikuje po svojoj mogućnosti, proizvodeći stvari, koje bližnjima ili drugim djelima stvaranja služe, već u skladu s njihovom prirodom.

Sam čovjek treba biti aktivan služeći bližnjemu, a treba pomoći i materiji da služi, tako da se odvija sveukupni proces izbavljenja, koji uvijek pretpostavlja aktivnost služenja. A sve mora biti utemeljeno u Ljubavi. Jer kad je nešto stvoreno na štetu bližnjega ili drugih djela stvaranja, duhovno tada ne biva izbavljano, nego je prisiljeno na Bogu-protivno djelovanje, i nikada se ne može razvijati uvis, nego nakon svog oslobađanja iz forme ponovo mora nastaniti istu formu dokle god ta forma nije ispunila svoju svrhu ….

To predstavlja produženi boravak u jednoj ovojnici, koja duhovnom postaje patnja. A duhovno se sveti čovjeku koji je učinio da ta forma nastane da bi bližnjima nanio štetu; sveti se na najrazličitije načine, no uvijek će tlačiti dušu više nego tijelo, čovjek će duhovno tonuti u dubinu tame, kao što će obrnuto čovjek koji je mnogoj materiji pomogao da (po)služi i time pridonio njezinom izbavljenju, u svome nastojanju biti podupiran od duhovnoga koje se uz ljudsku pomoć oslobodilo.

Čovjek izbavljenju materije može pridonijeti vrlo mnogo, a i on sam u svome razvoju ka gore nailazi na pomoć od strane nje. Jer vrlo puno materije ovisno je o čovjekovoj pomoći, ona čeka da bude obrađena, preoblikovana u korisne predmete, u kojima onda duhovno može ispuniti svoj zadatak služenja, što mu je i prirodno. Stoga jedna uređena aktivnost, neprestano korištenje materije, u sebi uvijek nosi blagoslov, dok lijenost ne odgovara volji Boga, jer čovjek ne ispunjava svoju svrhu, ne služi u Ljubavi …. 

Ljenčina u sebi neće osjećati Ljubav, inače bi ga Ljubav poticala na aktivnost. On isto tako neće postizati duhovne uspjehe, pošto ovo potonje postiže jedino Ljubav …. Ljubav prema bližnjemu, koja se izražava u služenju. Svakom djelu stvaranja svojstven je neki zadatak služenja, čak i kad duhovno u njemu služi u stanju prisile; no čovjeku je slobodno to da se aktivira u služenju, a on ima bezbrojne mogućnosti da pridonese održavanju djelā stvaranja, kao što ima i bezbrojne mogućnosti da posluži bližnjemu. Tako da on može izraziti svoju Ljubav, stvarajući i oblikujući može biti aktivan te stvarati bezbrojne stvari, koje ispunjavaju svrhu služenja …. On može pridonijeti razvoju duhovnoga (prema gore) koje je utjelovljeno u formama koje su njegove ruke stvorile, a to duhovno će mu na tome biti vječno zahvalno ….

AMEN

<<< nazad