<<< nazad

Bertha Dudde, br. 3247, 6 i 7 Kolovoza 1944

OTKROVENJA BOGA …. RAZUMIJEVANJE - UVJET ….

Što je skriveno svijetu to Duh Božji otkriva onima koji su se odvojili od svijeta i žude čuti glas Božji. A Njegovo otkrovenje uistinu je od neprocjenjive vrijednosti, jer radi se o najdubljoj Mudrosti koju im Duh Božji predaje, a ta Mudrost duši poravnava put u vječni život. I kad Duh Božji može postajati aktivan u čovjeku, on se nalazi u neprestanoj vezi s Bogom, najuzvišenijim Duhom Neba i Zemlje, i rezultat toga je onda izvjestan rast u znanju i svjetlu, pošto Bog kao Vječna Mudrost i Pra-Svjetlo neprestano zrači Mudrost i Svjetlo. I Njegova otkrovenja su neiscrpna, i čovjek uvijek može crpsti iz Izvora Mudrosti i svoje znanje obogaćivati jer mu Bog ne postavlja ograničenja.

No ako čovjek želi razumjeti otkrovenja, ako su mu ona dostavljena putem jedne od Duha Božjeg prosvijetljene osobe, on kao prvo obavezno mora imati volju za to da prodre u Čistu Istinu, i učiniti se dostojnim toga kroz hod u Ljubavi. Tek tada će mu (pre-)dano duhovno dobro postati razumljivo, inače to ili prolazi pored njegovog uha bez da ostavi ikakav utisak, ili pak ostaje neshvaćeno ili potpuno krivo protumačeno. Jer, Bog Svoja otkrovenja primatelju daje na jedan razumljiv način, no to razumijevanje ovisi o djelovanju Duha u čovjeku, i gdje On ne može biti aktivan, čovjeku nedostaje razumijevanje ako prije toga nije ispunio ovaj uvjet.

Stoga čovjek koji na to nije pozvan nikada ne bi trebao pokušavati tumačiti Božanska otkrovenja, sve dok i sam nije u vezi sa Duhovnim Kraljevstvom i njegovim glasnicima. Oni dakako mogu utjecati na njegovo razmišljanje i truditi se ispravno ga voditi, no potrebno je izvjesno školovanje od strane duhovnih bića za to da bi se mogle shvatiti duhovne istine, za što je potrebna volja čovjeka koji se tada podređuje njemu postavljenim uvjetima. Jer kad je on onda kroz Božanski Duh podučen, u njemu postaje svijetlo i prozračno, i svaki (dodatni) dar nadopunjava njegovo znanje i umnaža njegovo duhovno bogatstvo.  

Jer to su samo čisto duhovne istine, to je znanje koje je za zemaljski svijet beznačajno, jer ono čovjeku ne donosi zemaljska, materijalna dobra pošto se tiče samo duhovnog područja, i svjetovnom se čovjeku jednostavno čini neprihvatljivo. No čini radosnim svakoga tko ima duhovna nastojanja, tko manje cijeni svijet (svjetovni život) i tko se zalaže za Ljubavni život …. jer taj zna cijeniti vrijednost duhovnih dobara, i nikada više on ih ne bi dao ni za najviša blaga svijeta …. 

No nečuveni je odbitak (od gl. odbijati) kad je duhovni dar primljen ravnodušno, kad ne sudjeluje razum, dakle ako čovjek misaono ne zauzme stav s obzirom na to, i dar ni na koji način ne dodirne volju niti ju pokrene na aktivnost. A tad on nikada niti neće doći u posjed znanja na duhovnom području, jer putem svijeta on to nikako ne može zadobiti. A vlastito razumsko razmišljanje nije dovoljno za to da bi se prodrlo u dubine Božanske mudrosti. Postoji samo jedna mogućnost za ulazak u Istinu, u Duhovno znanje, a to je …. kroz djelovanje Duha u čovjeku. Ako se ta prilika ne iskoristi, čovjek ostaje neuk i bez svjetla, čak ako i raspolaže velikim zemaljskim znanjem.

A Duh djeluje iznutra, jer čak i ono što je čovjeku iz vana bilo dostavljeno, mora iznutra biti učinjeno razumljivim, tako da dakle Istina na čovjeka nikada ne može biti prenešena školski, nego tom školskom znanju obavezno pripada i djelovanje Duha da bi to od čovjeka i bilo shvaćeno kao Istina. Pravi izvor Duhovnog znanja uvijek ostaje Riječ Božja, no i ona mora biti objašnjena putem Duha Božjeg, inače može biti krivo shvaćena i onda i krivo proslijeđena.

No ako neko objašnjenje od strane učenika nailazi na bilo kakav otpor, tad njemu i smisao ostaje u mraku, jer on se zatvara pred svjetlosnom zrakom koja ga želi prožeti. Dakle svako krivo učenje koje se usidrilo u nekom čovjeku ima kao uzrok njegovu vlastitu volju, time što je neko učenje dano mu iz vana, bez razmišljanja prihvatio i onda ga zadržao kao Istinu. Time se on dakle sam čini nesposobnim za djelovanje Duha, budući da ne obraća pažnju na njegov glas, pošto zamišlja da se nalazi u Istini ….

A čovjek neprestano mora slušati unutarnji glas želi li biti podučen Božjim Duhom. Tada će mu biti omogućeno znanje koje mu je potpuna odšteta za trud osluškivanja na unutra …. Jer Istina iz Boga je tako dragocjeno blago, koje mu onda više nikad ne može biti oduzeto, i koje se neprestano umnaža, što više čovjek toga daje i što se lakše može odriješiti od toga što mu je ranije bilo ponuđeno kao Istina …. Jer Bog zahtjeva bezuvjetno prihvaćanje Njegovog učenja, i sav otpor umanjuje mogućnost za prodiranje u Božansku Istinu …. 

AMEN

<<< nazad