<<< nazad

Bertha Dudde, br. 2854, 19 Kolovoz 1943

STUPANJ ZRELOSTI PRI SMRTI... DIJETEŠTVO BOŽJE...

Izuzetno je važno u kakvom duhovnom stanju čovjek odlazi iz života, budući jedino ono određuje njegov život u vječnosti. Stoga se svaka misao treba odnositi jedino na duhovno usavršavanje, koje je konačni cilj zemaljskog života. No, ako je stremljenje prema savršenstvu zanemareno tijekom zemaljskog postojanja, onda i cijeli zemaljski život gubi značenje, on je tako na neki način postao nepotreban, pa čak i velika opasnost za duše ljudi koji više ne teže Bogu, nego Njegovom suprotnom polu, kroz njihovu želju za zemaljskim dobrima, za materijom, koju su oni davno trebali prevladati, i koja je sada opet dobila veći utjecaj. Posljedično, duša takvih ljudi teži sve dalje od Boga, ako ovo nije učinjeno nemogućim kroz to da tjelesna smrt okonča njihovo putovanje na Zemlji. Duhovno stanje dosegnuto pri tjelesnoj smrti, sada određuje njegovu sudbinu u onostranom. Duša mora uzeti na sebe ovu sudbinu, no ona još uvijek ima mogućnost nju poboljšati, čim se njena volja promijeni i žudi k Bogu, prema visini. Ona jedino gubi dijeteštvo Božje, koje jedino može biti stečeno na Zemlji, koje zahtijeva Bogu okrenutu volju već na Zemlji, i koje u onostranom više ne može biti nadoknađeno. Dosegnuti najviši mogući stupanj zrelosti još na Zemlji, moralo bi biti nastojanje svakog pojedinog čovjeka, tek onda on živi svoj zemaljski život svjesno, i to mu donosi duhovni uspjeh (rezultat). No upravo je ovo stremljenje prema savršenstvu zanemareno, budući se ne vjeruje u učinak zemaljskog života u onostranom, a gdje nedostaje vjera, ne može se primijetiti ni duhovno stremljenje. I zato će najviši cilj, dijeteštvo Božje, biti dosegnuto samo od vrlo malo ljudi, i to samo od onih koji žive jedino za taj cilj, odnosno, Boga i Njegovu volju stavljaju ispred svega drugoga, te uvijek i neprestano vrše zapovijed Ljubavi za bližnjega, dakle neprestano prakticiraju Ljubav. Oni su već na Zemlji tako prisno povezani s Bogom, da također stoje u ispravnoj spoznaji, i prema tome znaju o smislu i svrsi zemaljskog života, te ne pridaju nikakvu pažnju zemaljskim dobrima. Oni su dakle već u potpunosti prevladali materiju, i pri njihovom odvajanju od Zemlje, oni mogu bez ikakve prepreke ući u duhovno kraljevstvo, oni mogu promatrati Boga licem u lice, i Božja snaga i Ljubav ih prožimaju (preplavljuju)... Nezamislivo blaženstvo je njihova sudbina u duhovnom kraljevstvu, oni mogu stvarati i oblikovati na njihovu vlastitu sreću, kao što je nekad bilo njihovo izvorno stanje, koje sva bića trebaju iznova postići.

AMEN

<<< nazad