<<< nazad

Bertha Dudde, br. 2819, 20 Srpanj 1943

DUHOVNI NAPREDAK - STALNA BORBA I NASTOJANJE…


Svaki duhovni napredak mora se izboriti… uvijek mora prethoditi prevladavanje sebe samoga, treba li duša sazrjeti i moći zabilježiti duhovni uspjeh. Stoga uvijek mora biti aktivna volja, čovjek neće biti prisiljen na to, nego on mora razmišljati i postupati u potpunoj slobodi volje… I stoga će mu često biti otežano, tako da se njegova volja iskuša, na put će mu biti položene prepreke, pristupat će mu iskušenja svake vrste, kojima on može pružiti otpor jedino sa najiznimnijom snagom volje, i ako on to čini, onda neminovno napreduje naviše. Sudbina čovjeka na Zemlji je stoga stalna borba i samo-prevladavanje, jer drugačije on ne može stići naviše. Zemaljski život je ispit, u kojem se čovjek treba dokazati, i on će podbaciti ako se neprestano ne bori i ne nastoji. Jer, Bog želi u čovjeku zapaliti žudnju za Sobom, On ju želi kroz svaki otpor osnažiti, tako da čovjek uvijek više nastoji, i kroz to Mu se sve više približava. Nema napretka bez borbe, jer čak i čovjek voljan ljubiti, mora se protiv samoga sebe boriti, on mora suzbiti svako samoljublje, on mora sebi uskratiti ono što želi učiniti bližnjemu, i to je uvijek unutarnja borba, prije nego on dosegne stupanj savršenosti, koji mu omogućava da zaboravi sebe samoga. Dok god zemaljska materija okružuje čovjeka, on mora voditi borbu protiv ove, a to zahtjeva veliku snagu volje, sebe potpuno osloboditi od žudnje za njom, budući je tijelo još uvijek s njim pretijesno povezano. Čovjek koji stremi Bogu međutim, sve više zapostavlja materiju, i kada on bude postavljen pred izbor, odriče se laka srca, budući mu Bog pomaže u ovoj borbi, čim On vidi njegovu volju, stoga će borba biti to lakša, što čežnjivije čovjek stremi Bogu. Jer, sada će se i Ljubav u njemu aktivirati, a ona se mnogo radije odriče onoga što čovjeka priječi uvis. Tko ima Ljubav, već je prošao put borbe, i on je iz nje izišao kao pobjednik, duhovno je napredovao, i sada će njegov život biti lakši, jer on sada služi, i stoga se više ne treba boriti… A, svako služenje u Ljubavi je duhovni napredak, svako služenje u Ljubavi je prevladavanje sebe samoga iz slobodne volje, čemu je prethodila borba, kada je čovjek bio u niskom stupnju zrelosti… On se ne smije obeshrabriti, jer visoki cilj kruni njegovo gorljivo nastojanje. On mora uvijek promišljati na to, da on zbog ovog cilja hoda zemaljskim putem, i da je od njega zahtijevano samo jedno… podlaganje Božjoj volji… kojoj se on do sada opirao…To zahtijeva prevladavanje i borbu, sve dok on ne postane Ljubav, i bez opiranja (oklijevanja) bude vršio Božju volju, sve dok on ne bude imao istu volju, i Bog mu Se kroz to približi.

AMEN

<<< nazad