<<< nazad

Bertha Dudde, br. 2817, 19 Srpanj 1943

POSTANAK KRISTA ČOVJEKOM…


Ne postoji nijedan golemiji problem od postanka Krista čovjekom… Ovaj problem neće moći biti riješen unatoč najboljoj volji i bliskosti (povezanosti) s Bogom, sve dok čovjek boravi na Zemlji. Golema je milost da Bog daje ljudima razjašnjenje na njima shvatljiv način, da im čini jasnim značenje djela otkupljenja, tako da ne prođu nedotaknuti najvećim djelom milosti… ipak, sva ova razjašnjenja nisu dovoljna da učine pojmljivim postanak Boga čovjekom u Isusu, jer ovo je bio čin Božanske Ljubavi za kojeg ljudi još nemaju nikakvo mjerilo, jer ne poznaju kraljevstvo svjetla, i stoga ne mogu stvoriti nikakvu predodžbu, u koji nizak stupanj razvoja se utjelovilo vječno Božanstvo i kako stoga treba cijeniti ovo utjelovljenje. Postanak Krista čovjekom nadalje je čin milosti koji više ne može biti premašen najvećom Božjom Ljubavlju. On je dokaz najdubljeg uzimanja udjela i najveće spremnosti za pomoć, za koju je jedno biće sposobno, da u najvećoj nevolji usreći duhovno Njegovim prisustvom, da stupi u najmračniju sjenu kao najjasnije svjetlo i da kao najčišća Ljubav boravi u jednakom utjelovljenju među ljudima koji su postali bešćutni (lišeni Ljubavi, nemilosrdni). Ovo nije razumljivo ljudima budući oni, jer su sami nedovoljno sposobni ljubiti, ne mogu približno izmjeriti (procijeniti) Božju Ljubav; ona je njima neshvatljiva, jer oni ni ne znaju, što za Ljubav znači morati pored Sebe podnositi bešćutnost (odsustvo Ljubavi)… jer Ljubav je nebeska i Božanska, dok je bešćutnost iz bezdana, te Božansko tako pored Sebe podnosi sotonsko... Čistoća i svjetlo su bili pored grijeha i tame, moć i snaga pored nemoći i slabosti volje, Ljubav i dobrota pored mržnje ljudi kojima je Bog sišao u Isusu... Ne samo da su ljudi bili slabi primjereno njihovom stupnju razvoja, nego je njihov Bogu-daleki život povukao za sobom ovu slabost, a to je značilo golemu duhovnu tamu, koja je bila razlog da se Bog utjelovio među ljudima, da je On Sebe zaodjenuo zemaljskim omotačem, da bi za ljude živio primjer života kojeg bi oni trebali voditi da bi Mu se približili... On Sam je postao čovjekom i spustio se iz visine u ponor, On je Svoju puninu svjetla obavio formom koja je sama kao supstancu (tvar) imala još nezrelo duhovno, a nezreli vanjski oblik je još ometao Božansku Ljubav, koja se sklanjala u njoj, pri duhovnom djelovanju, te se prethodno, kroz volju čovjeka Isusa, tijelo moralo potpuno apsorbirati u Ljubav, prije nego je Božanska Ljubav mogla djelovati u njemu. A, čovjek Isus je morao izdržati ovaj ispit volje da bi sada djelovao i propovijedao u Bogu-jednakoj volji... Tek sada je vječno Božanstvo moglo Sebe izraziti kroz Njega, Koji je ispunio sve uvjete, da bi se Ono Samo moglo otkriti (očitovati, prikazati) u Njemu, tako da je kroz Njega moglo govoriti ljudima, koji inače više nisu bili u stanju čuti Božanski glas, jer su bili potpuno udaljeni od Boga. Zbog toga je Bog došao na Zemlju, ljudima, jer Njegova Riječ više nije pronalazila pristup do njih, a On ih je iznova želio usrećiti Svojom Riječju… I zato je On prihvatio ljudsku formu, da bi se osjećao kao čovjek, da bi djelovao kao čovjek, i stoga također da bi postigao duhovnu zrelost, tako da se Božja Ljubav nastani u Njemu i osposobi Ga za izvanredna djela. On je ljudima želio pokazati put prema gore (uvis), koji svaki čovjek treba proći da bi se suobličio (postao sličan) Njemu već na Zemlji.

AMEN

<<< nazad