<<< nazad

Bertha Dudde, br. 2802, 7 Srpanj 1943

„DUH JE VOLJAN, ALI TIJELO JE SLABO...“

(Matej 26:41)

Duh je voljan, ali tijelo je slabo… budući tijelo još pripada snazi protivnoj Bogu, jer u sebi sklanja još mnogo duhovnih supstanci koje su nezrele, odnosno, nalaze se na početku njihovog višeg razvoja. A ove supstance su još previše u vlasti protivnika, guraju ga prema njemu, i nastoje sa sobom povući i dušu čovjeka. I tako duh u čovjeku vodi stalnu borbu sa svom nezrelom suštinom koja ga okružuje. Premda se duša odlučila za njega, ona se također još uvijek nalazi usred suštine kojoj je potrebno pročišćavanje, i ona će od nje biti stalno tlačena da se okrene svijetu, pod čime treba razumjeti ono što pogoduje, i stoga je ugodno, tijelu od mesa. Duša je vrlo često slaba i nije u stanju pružiti dovoljan otpor ovim žudnjama. A ona ipak mora nastojati nadvladati ovu nasuprotnu struju, mora se boriti sama sa sobom, mora svoju volju usmjeriti jedino na to što joj prenosi Duh, ona mora žuditi da Ga čuje, i odbiti svaku kušnju izvana, ne poklanjajući joj nikakvu pažnju, i jedino žuditi čuti glas Duha. Ona mora usrdno moliti za dostavu snage, i ne smije se umoriti, budući Bog dopušta sve ove kušnje kako bi osnažio volju i vjeru, tako da se on iskaže (dokaže) u većim preprekama koje mu pristupaju izvana. Čovjek se još bori protiv čisto tjelesnih žudnji i otpora, ali, doći će vrijeme, u kojem on mora odoljeti napadima izvana, u kojem se on mora dokazati pred svijetom, i u kojem se tijelo ne mora jedino odricati, nego također i preuzeti patnju na sebe, kako bi dao svijetu primjer snažne, nepokolebljive vjere… Njemu će uvijek i neprestano biti dostavljana snaga, tako da njegova volja bude jaka… A ova volja treba već biti osnažena kroz nadvladavanje manjih prepreka (otpora), duša treba jedino uvijek ostati u kontaktu sa Duhom u njoj, mora naučiti prezreti sve svjetovno, mora nedojmljena proći pokraj njega, i na nijedan način se ne zadržati od duhovnog nastojanja, slabost tijela treba biti pobijeđena, a posljedica će biti uvijek snažnija volja koja nadvladava sve što joj se suprotstavlja. Ali, ova snažna volja se ne može postići bez borbe, inače bi bila nezaslužena primljena milost koja čovjeka mora dovesti do zrelosti, bez da to bude nastojano od njega. Dostava Božje snage je uistinu takva milost, koja međutim mora uvijek iznova biti tražena, i tako će mu molitva za osnaženu volju dostaviti snagu i milost, njegova volja će ojačati, jer onda čovjek poziva Boga Osobno za Njegovu pomoć, i onda mu ona također izobilno stoji na raspolaganju. Molitva je također sredstvo borbe protiv kušnji neprijatelja, premda sama volja može biti tako oslabljena, da je on nesposoban moliti, budući i to uključuje volju, koja tada međutim također pronalazi podršku. Jedino se čovjek ne smije bezvoljno prepustiti kušnjama, zavođenjima svijeta; on ne smije postati tako slab da više nije u stanju moliti, on mora u svakoj nevolji duše naći utočište u molitvi, u Bogu, Koji ga onda zaista neće ostaviti bez pomoći. On mora obratiti pažnju na nježan glas Duha, koji će ga potaknuti na molitvu, da zazove Boga za snagu i milost… Jedino onda će biti nadvladana svaka slabost tijela, on će postati jak u Duhu, i njegova volja će pobijediti svaki otpor.

AMEN

<<< nazad