<<< nazad

Bertha Dudde, br. 2760, 31 Svibnja 1943

SVRHA BOŽANSKIH ZAPOVIJEDI …. VJEČNA BLAŽENOST ….

Ispunjavanje Božanskih zapovijedi prvi je uvjet za Bogu-ugodan život. Ali Božanske zapovijedi zahtijevaju samo Ljubav čovjeka, dakle životni put čovjeka treba biti neprestano djelovanje Ljubavi …. Krajnja svrha zemaljskog života je postati poput Boga, Koji u Sebi jeste Ljubav; a pošto je čovjek bez spoznaje kad započne svoj zemaljski život, Božanske zapovijedi koje zahtijevaju neprestano djelovanje u Ljubavi dane su mu kao smjernica za njegov zemaljski život, i na izbor je njegovoj slobodnoj volji da život uredi u skladu s tim. No bez Ljubavi niti jedan čovjek ne može postati blažen, tako da je krajnja svrha Božanskih zapovijedi to da se omogući ulazak u vječno blaženstvo ….

Bog je dao Svoje zapovijedi kako bi ljudima mogao podariti veliku sreću, koja traje vječno, jer bez Ljubavi (niti jedan) čovjek ne može postati blažen. Sam od sebe on treba postati takav da ispunjava uvjete za ulazak u kraljevstvo svjetla, no on je bez snage, i njegovo neznanje ne bi niti bilo poticaj za to da sâm svoju dušu oblikuje za duhovno kraljevstvo. I zato Bog čovjeku daje Svoje zapovijedi, kako bi on putem ispunjavanja istih bio napajan snagom i njegovo se stanje neznanja promijenilo u ono znanja.

Jer kad je došao do znanja, on se sam uređuje, znači iz unutarnjeg poticaja, u Bogu-naličnost, trudi se suobličiti sa vječnim Božanstvom, što se opet jedino može događati kroz djelovanje u Ljubavi. Onda više ne treba Božanske zapovijedi, jer kad je njegovo srce sposobno za Ljubav, ono ga potiče na prakticiranje Ljubavi, jer snaga iz Boga se neprestano prelijeva na njega i ta snaga potiče na aktiviranje u Ljubavi. Tako da su Božanske zapovijedi samo jedno sredstvo za to da čovjek koji nije u znanju bude potaknut na prijem snage, da on dakle prvo izrazi svoju volju a Bog ga onda može obdariti u skladu s njegovom voljom.

Božanske zapovijedi su smjernice za pravi put, jer samo kroz djelovanje u Ljubavi on kreće tim putem, početno još nesvjestan duhovnog uspjeha, koji se međutim izražava u sve svjetlijoj spoznaji, što je potvrda snage koja čovjeku pritječe iz Boga …. Bog ljude želi odgojiti u Ljubav, i On im daje Svoje zapovijedi, koje zahtijevaju samo Ljubav ….

Sve dok je čovjek još daleko od Boga, on te zapovijedi doživljava kao teret, pošto on ni ne poznaje Ljubav. No ako bude pokrenut na to da obrati pažnju na te zapovijedi, tad osjeća da Bogu prilazi bliže, tako da on sve dobrovoljnije ispunjava Božje zapovijedi, pošto putem snage iz Boga biva osnažen a njegov duh prosvijetljen. I zato on treba biti odgajan za ljubavno djelovanje, kako bi ono onda u svoj slobodi volje bilo vršeno i čovjeku donijelo stanje znanja, spoznaje, koje ga osposobljava za ulazak u duhovno kraljevstvo.

Djelovanje (u) Ljubavi jedini je put do Boga, i taj put ljudima je pokazan putem Božanskih zapovijedi, no njihovo ispunjavanje nikada se ne traži na silu. Želi li ih čovjek zanemariti, onda on ostaje u mračnom stanju duha; on ni na koji način nije prisiljen prakticirati Ljubav, samo je putem patnji i borbi tokom njegovog zemaljskog života uvijek nanovo upozoravan na to da se ljubavno aktivira, budući da ga Bog ne želi prepustiti njegovoj propasti.

Stoga će mu uvijek nanovo biti pružane Božanske zapovijedi, uvijek nanovo utjecati će se na njegovo razmišljanje, i uvijek nanovo on će biti dovođen u situacije gdje može izvađati djela Ljubavi, tako da bi sam na sebi mogao isprobati kako se odražava djelovanje Ljubavi …. Jer od ispunjavanja zapovijedi ovisi njegovo duhovno stanje a o njemu ulazak u vječnu blaženost.

AMEN

<<< nazad