<<< nazad

Bertha Dudde, br. 2759, 29 Svibnja 1943

SAMOKRITIKA I SAMOSPOZNAJA ….

Čovjek premalo promatra svoj unutarnji život, inače bi bolje spoznao sam sebe i svoje nedostatke i trudio se otkloniti ih. Rad na njegovoj duši započinje tek onda kad je spoznao svoju nedostatnost, znači kad svjesno stremi usavršavanju, kad se trudi oplemeniti se u spoznaji svojih grešaka i slabosti. A njih ustanovljava tek onda kad se ozbiljno zadubi, znači kad svoj život, svoje postupke i razmišljanje podvrgne ozbiljnoj kritici ….

Ako je dijete svijeta, onda promatra samo vanjštinu, vidi samo svoje tjelesno ustrojstvo, ali ne i kako mu je ustrojena duša, i sve njegovo razmišljanje i htijenje usmjereno je samo na tijelo i njegove potrebe, jer čovjeku svijet sa njegovim zahtjevima prilazi uvijek nanovo i on ih onda marljivo ispunjava. A njegov unutarnji život stupa sasvim u pozadinu. On će malo ili nimalo razmišljati o tome kakav je njegov odnos prema bližnjima, kakav je njegov stav prema Bogu i kako će se on sam pred sobom održati ako je pozvan da položi račune za svoje razmišljanje i postupanje. I stoga on ni neće raditi sam na sebi.

U svjestan rad na duši spada i spoznanje samog sebe …. čovjek mora biti samokritičan bez da se štedi, ne smije si tolerirati greške i slabosti, mora imati čvrstu volju za to da se razvija prema naprijed, ne smije biti samozadovoljan, nego uvijek i neprestano mora težiti savršenstvu. A da bi to sve htio, mora biti uvjeren u svoju nevaljalost, u svoju nedostatnost, što je tek posljedica ispitivanja samog sebe. 

Sam prema sebi čovjek je najčešće iskren, ako se uopće sam sebi podvrgne na ispitivanje. A tek to unutarnje razmišljanje, bez utjecaja sa strane, donosi jasnu prosudu samoga sebe, čemu onda slijedi i rad na sebi, jer bez greške nije niti jedan čovjek. Što više se čovjek povuče, da bi razgovarao sam sa sobom, sa svojim porocima i požudama, utoliko prije on njima najavljuje borbu, pošto ga unutarnji glas upozorava i korigira, samo ako on ima volju da čuje taj glas. Onda će ga on upozoriti na svaku grešku, on će ga poticati na svjesni rad na duši, on će ga uvijek i uvijek iznova usmjeravati na samo-ispitivanje (samo-kritiku), a on (čovjek) će postati ponizan, pošto spoznaje sam sebe i svoje slabosti i odustaje od svake nadmenosti.

A kroz takvo samoispitivanje on će iznutra sazrijevati, on će naučiti razumjeti slabosti bližnjih pošto ih nalazi i u samome sebi, i moliti će za snagu za svoju preobrazbu, koju itekako spoznaje kao nužnu i stoga ju ozbiljno i poduzima. Samoispitivanje je od vrlo velike važnosti za oplemenjivanje, pošto se čovjek tek tako upoznaje i svjesno radi na sebi ….

AMEN

<<< nazad