<<< nazad

Bertha Dudde, br. 2747, 20 Svibnja 1943

UPOZORENJE NA LJUBAV …. NEVOLJA (OVOG) VREMENA ….

Aktualna je zapovijed da međusobno dajete Ljubav, jer patnja na Zemlji biti će tako velika da ju možete umanjiti samo tako što jedni drugima pomažete, tako što Ljubav učinite životnom niti vodiljom. Što manje mislite na sebe same, što više zapostavite vaše samoljublje, utoliko prije ćete uspjeti prognati patnju, jer ako ste u Ljubavi, to vam za vaš razvoj više nije potrebno, i Bog to od vas može uzeti. Srca ljudi su otvrdnula, oni više ne sudjeluju u sudbini bližnjih ljudi, oni pored toga prolaze nedotaknuti, i njihove duše boluju od prevelikog samoljublja, a ono je duhovno nazadovanje …. 

Dok je duša još bila u svezanoj volji, morala je služiti i time se mogla razvijati prema gore, tako da joj je sada dana slobodna volja u zadnjem utjelovljenju na Zemlji. Tu slobodnu volju ona treba ponovo koristiti za služenje …. ona treba služiti iz Ljubavi i time se osloboditi …. Jer ranije prinudno stanje nije joj moglo donijeti konačno oslobođenje, iako ju je prilično približilo cilju. Ali sada ona ima tu mogućnost da se oslobodi svojih okova, ako se sama oblikuje u Ljubav, ako služi iz vlastitog poticaja, ako je taj poticaj Ljubav prema bližnjima …. 

No Ljubav se ohladila među ljudima …. I zato je neprestana borba njihova sudbina, borba u malom kao i u velikom …. borba prema neljubav(nost)i. Svatko traži samo vlastitu korist, svatko traži samo zadovoljiti svoje vlastito ja, a to za posljedicu ima jednu potpunu neupućenost (neznanje), jednu nevjeru, pošto čovjek može spoznati jedino ako je u Ljubavi. On se nalazi u kaosu misli i iz toga ne nalazi izlaz, ne zna što treba i može vjerovati, nema sposobnost rasuđivanja, i odatle odbacuje sve što se od njega traži vjerovati, pošto ga samoljublje čini nesposobnim spoznati Istinu. 

A to je stanje najveće opasnosti, koje za sobom povlači neizrecivu patnju i jad, jer samo to može promijeniti čovjeka, jer ga to može odgojiti u Ljubav, ako nije skroz tvrdoglave naravi i samo se još više da ogorčiti. Želja za svijetom i njegovim blagom uzrok je naopake ljubavi u čovjeku, samoljublja, koja ne obraća pažnju na dobro bližnjega. Gdje je ta želja nadvladana, tamo popušta i samoljublje …. čovjek se lišava zemaljskih dobara da bi ih podijelio sa bližnjim, i njegovo stanje postaje slobodnije i svjetlije. 

Jer njemu ni nije teško vjerovati, samo ako prakticira Ljubav. A velika bijeda na Zemlji je za prognati još jedino kroz Ljubav, ona može i za pojedinca biti umanjena ako se on pokrene u Ljubavi, pošto Bog jedino putem Svoje volje odlučuje što je pojedincu namijenjeno. Čovjek koji nesvjesno uspostavlja kontakt sa Bogom putem djelovanja u Ljubavi, nije više nezaštićen prepušten onima koji su patnju indirektno prouzročili. Bog Osobno ga se prihvaća, i On patnju okreće na dobro, kad je ona ispunila svoju svrhu …. da je odgojila u Ljubav-nu djelatnost i čovjekov naopaki život preobrazila u revno, nesebično Ljubav-no djelovanje.   

Uđite u sebe i prepoznajte nevolju (ovog) vremena …. znajte da je ne-Ljubav(nost) uzrok svake patnje, i da potonje možete otkloniti samo ako sami sebe promijenite …. Jer bez Ljubavi ne možete se spasiti, bez Ljubavi ne možete biti blaženi …. Bog kao Vječna Ljubav može vam biti blizu samo onda ako sami postanete Ljubav i vječna blaženost je jedino zamisliva u Božjoj blizini, kad vas zahvati i (kad vas) može usrećiti Njegova Ljubav. 

AMEN

<<< nazad