<<< nazad

Bertha Dudde, br. 2509, 13 Listopada 1942

AKTIVNOST U ONOSTRANOM I MOGUĆNOST USPONA ….

Onim dušama čiji stupanj zrelosti je još vrlo nizak, u onostranom nedostaje ikakva snaga. One stoga proživljavaju neizrecive patnje. One su si svjesne snage kojom su na Zemlji mogle raspolagati. Njihova sudbina je dakle pogoršana i one spoznaju da su nesposobne poboljšati si situaciju. To stanje patnje ljudima je nemoguće objasniti, ono je stanje izuzetne bijede i nelagode nabijene patnjom. I u toj nevolji prilaze im duše koje ih pokušavaju razdrmati iz njihove letargije i prvo im predočiti mučnost njihovog stanja kako bi u njima razbudile volju da za poboljšanje svoga stanja nešto učine.

Vrsta te aktivnosti ljudima je neshvatljiva, to je služničko zaposlenje, koje međutim nema zemaljske temelje, nego je prilagođeno duhovnom području i stoga čovjeku ne može biti objašnjeno. I pored toga je to jedna aktivnost koja za preduvjet ima volju duše; to je aktivnost koju ona može izvoditi kad u njoj živne volja za pomaganjem. Jedino volja za pomaganjem duši donosi poboljšanje njenog položaja a time i napredak u njenom duhovnom razvoju.  

No izuzetno je teško takve nemoćne, niske duše potaći na to, pokrenuti ih da budu korisne kako bi pomogle drugim dušama. Najčešće su upravo te duše prožete vlastitom patnjom tako da za patnju drugih duša nemaju suosjećanja. One pored njih prolaze nemarno, pa čak si međusobno još nanose i bol, i njihovo biće ne-Ljubavno je u međusobnom odnosu. Ali utoliko veće muke duša tada doživljava, i one se povećavaju do neizdrživosti da bi dušu učinile podatnom za trenutak kad joj se prerušeno približe svjetlosna bića.

Otpor je često veliki, no s druge strane te duše sudjelovanje u njihovoj nevolji doživljavaju kao blagodat, pa čak iako su na početku u otporu; onda to učešće ne žele propustiti, i traže ga, a to je onda već jedan mali napredak, kojega svjetlosna bića revno koriste. I taj posao na nezrelim dušama zahtjeva puno Ljubavi i strpljenja svjetlosnih bića. Ali i uspjeh je tako usrećujući pa se ova neprestano trude tim sirotim dušama donijeti spasenje. Čim je duša postala popustljivija, rad svjetlosnih bića može započeti. 

Ona joj tada predstavljaju to da si ona putem ne-Ljubavnosti pogoršava svoju sudbinu, ali da ju putem Ljubavi može poboljšati. Trude se potaći ju na pomažuću aktivnost time što joj približavaju patnju drugih duša i navode na to da duša ovima pomogne. Doduše volji duše oni ostavljaju slobodu tako da ova pomažuću aktivnost treba izvoditi iz vlastitog poticaja. I čini li to duša, tada započinje i uspon za tu napaćenu dušu, jer i druge duše zarađuju time što one same patničkim dušama čine ono što njima bude učinjeno. Spasiteljska aktivnost u onostranom neprestano je djelovanje u Ljubavi od nezamislivog značaja, kako bi se duše, koje su na Zemlji zakazale, ipak još u onostranom mogle razviti uvis i mogle uživati sreću i blaženost neba ….

AMEN

<<< nazad