<<< nazad

Bertha Dudde, br. 2473, 14 Rujan 1942

TJELESNOST… ZEMALJSKI ZAHTJEVI… LJUBAVNA AKTIVNOST…

U tjelesnosti (senzualnosti, tjelesnoj požudi, putenosti), vi ljudi vidite ispunjenje vaših tjelesnih zahtjeva (žudnji), i stoga se vi tako prepuštate zemaljskom uživanju (nasladi). Ali, ono što pomaže blagostanju (ugodnosti, zadovoljstvu, lagodnosti) tijela, od male je dobrobiti za dušu, jer duša može napredovati u razvoju jedino ako ona ne popušta tjelesnim žudnjama, ako se ona dobrovoljno odriče svega što tijelo zahtijeva za svoje zadovoljenje… Čovjek treba prakticirati Ljubav… i on otuda mora uvijek pomoći svojemu bližnjemu u svim nevoljama tijela i duše. Istinska Ljubav će uvijek željeti davati, i stoga također onda mora biti spremna za Ljubavno djelovanje, ako je bližnji u nevolji (nuždi, oskudici). Ovaj stav je također odlučujući za sazrijevanje duše. Od Boga će na izvjestan način biti procijenjen stupanj Ljubavi, ako se dvoje ljudi čisto tjelesno povezuje (spaja). Čovjek u svakoj situaciji može odgojno i oplemenjujuće djelovati na bližnjega, a volja za potonjim je odlučujuća za to da li je tjelesno povezivanje (spajanje) od blagoslova, ili pred Bogom ne može opstati… Božanska Ljubav, milosrđe i strpljenje prakticiraju najveću popustljivost s ljudima, a osobito s onima koji Bogu iznose svoje slabosti i Njega mole za snagu… Jer, dok god čovjek pripada Zemlji, i njegova zemaljska žudnja je veća, te stoga teža za prevladavanje. Ali, što se više čovjek bori za to da savlada (obuzda, zatomi) zemaljske žudnje, to primjetnije mu nadolazi snaga da pruži otpor zemaljskoj žudnji, bez povrjeđivanja zapovijedi Ljubavi prema svome bližnjemu… Jer Ljubav je prvi uvjet... Čovjek koji ljubi uvijek će držati u vidu dobro drugoga, i stoga će on učiniti sve što je od njega traženo, budući je Ljubav uvijek darivatelj, a čovjek pun Ljubavi nikada ne misli na sebe samoga. Srdačna Ljubav će uvijek biti ugodna pred Bogom, i stoga je stupanj voljnosti za davanje odlučujući za viši razvoj duše.

AMEN

<<< nazad