<<< nazad

Bertha Dudde, br. 2384, 26 Lipnja 1942

RIJEČ BOŽJA DUHOVNO DOBRO ILI MRTVO SLOVO ….

Svaka pošiljka odozgor je duhovno dobro, čim ga čovjek primi u posjed, tj. zahvati ga srcem i razumom. No prije toga to su samo riječi koje tek trebaju dobiti život kroz volju čovjeka. Provjerava li čovjek samo razumom, tada neće htjeti prihvatiti sve, i znanje o tome ne donosi mu duhovne koristi. No ako je pritom srce aktivno, tj. ako je sposoban za Ljubav, onda to ispitivanje ne vrši razum, nego duh u njemu, a on bez razmišljanja prihvaća sve što mu se iz visine nudi. Pa tada znanje doprinosi napretku duše. Jer onda riječ postaje živa, pokreće na aktivnost, prelazi u trajni posjed, duhovno je dobro koje opstaje u svoj vječnosti. 

Darovi koje Bog nudi nikada ne mogu biti beskorisni, nego jedino mogu biti ne-pravo-prepoznati u svojoj vrijednosti, a to je slučaj sve dok ljudsko srce nije prijemčivo uslijed nedostatka Ljubav-ne aktivnosti. No oni će i pored toga biti dostavljeni i onim ljudima koji su još slabo u Ljubavi, kako bi razumski primili Božanske pošiljke i time mogli biti potaknuti na Ljubav-nu aktivnost. Tako da opet prvo mora biti volja aktivna kako bi se Riječ sprovela u djelo, tad čovjek prisvaja to duhovno blago time što mu se onda otvara i razum za smisao onog što mu se nudi. Taj dar milosti po tome može imati najveću duhovnu vrijednost i za sobom povlačiti najviše duhove uspjehe, no isto tako može kao mrtvo slovo ostati potpuno neprepoznat, pošto čovjek ne žudi živjeti duhovno.

I pored toga, on ne gubi na vrijednosti i svakog trena na čovjeka može djelovati ako ovaj pridonese tome da se to djelovanje iskoristi. To što mu u prvu ruku djeluje nerazumljivo i nevjerojatno, od strane njega, putem njegove volje za Ljubav-nom aktivnošću, može kako razumski tako i srcem biti potvrđeno i tim putem u svakom trenutku biti primljeno kao duhovno dobro, pošto ono svoju unutarnju vrijednost nikada ne može izgubiti. Jer pošiljke od gore dolaze iz područja duhovnoga i jedino će onda biti djelotvorne ako su dostavljene duhovnoj iskri u čovjeku a onda je njoj prepuštena uporaba …. znači, njeno znanje dostaviti i razumu čovjeka, kako bi ovaj to primio i čovjek onda živio u skladu s tim znanjem ….

AMEN

<<< nazad