<<< nazad

Bertha Dudde, br. 2287, 2 Travnja 1942

BOŽANSKA LJUBAVNA ISKRA …. ISPRAVNA I NAOPAKA LJUBAV ….

Božanska iskra u čovjeku je Ljubav. Bog je u srce svakog čovjeka stavio Ljubav i njemu na Zemlji postavio zadatak …. da dopusti toj Božanskoj iskri da se rasplamsa do žarkog plamena, koji onda konzumira sve oko sebe. Znači Ljubav je prirođena svim ljudima, no kojim stvarima se ta Ljubav okreće to je prepušteno čovjeku, tj. ljudska volja određuje cilj njegovih želja, dakle predmet njegove ljubavi. Duhovna težnja i zemaljske žudnje su obilježja ispravne, tj. one Ljubavi koja je Bogu mila, te naopake ljubavi. Jer Ljubav je težnja za sjedinjenjem. Ako se čovjeku nešto približi i on se trudi to posjedovati, onda je u njemu već zapaljena Ljubav.  

A oboje će mu i biti približeno kako bi se čovjek mogao odlučiti. Njemu će biti ponuđena svjetovna dobra i primamljivosti, ali će mu na raspolaganje biti stavljeno i duhovno blago, tako da se onda Ljubav u čovjeku može odlučiti koji predmet si ona bira za cilj. A u skladu s tim raste i Ljubav. Prema tome tek želja za sjedinjenjem zemaljskom životu daje njegov sadržaj, jer čovjek tad stremi posjedu …. duhovnom ili zemaljskom, već s obzirom na to kako je u njemu snažna vjera i žudnja za Bogom.

Tako da će Ljubav biti poticaj za svo njegovo postupanje i razmišljanje. Svjetovna ljubav isto je što i ne-ljubav-nost, jer svjetovna ljubav isključuje Ljubav prema Bogu, svjetovna ljubav samo stremi vlastitom posjedovanju i nikada se ne okreće bližnjemu …. A samoljublje je suprotno Ljubavi prema bližnjemu, tako da se ta ljubav izražava u ne-Ljubav-nosti spram bližnjega. Jer samoga sebe svaki će čovjek ljubiti, čak i kad njegovo razmišljanje i postupanje spram bližnjih mora biti nazvano ne-Ljubav-nim. Početno će se u čovjeku boriti dvije žudnje, a onda je bitno kojoj od tih žudnji u sebi čovjek popusti. Ako u njemu prevladava Ljubav prema dobru, onda će on uskoro nadvladati žudnje svijeta, jer dobro svoj izvor ima u Bogu, posljedično tome čovjek stremi Bogu, tako da se njegova Ljubav okreće k Njemu.  

A ta Ljubav izražava se u Ljubavi prema bližnjemu, i ona će se rasplamsati do žarkog plamena. A naopaka ljubav će za cilj imati prolazno dobro; ona će stoga i biti nepostojana, ona će uvijek otkrivati nove stvari koje žudi, i ta naopaka ljubav ljude će okretati od Boga a privoditi ih Njegovom protivniku. Onda se Božanska iskra u duši čovjeka ne hrani, nego se naprotiv guši u nečistim pobudama …. čista Ljubav biva zamijenjena žudnjom koja se isto tako naziva ljubavlju, no s tom razlikom da ona za cilj nema Boga, nego Njegovog protivnika, tako da se može govoriti o naopakoj ljubavi. 

A naopaka ljubav je sada značajka duhovno niskog nivoa čovječanstva. Jer tko Boga ima za cilj, tko se dakle teži spojiti s Njim, taj Boga ljubi i blizak Mu je, znači duhovno je zreliji od onih koji se nalaze udaljeni od Boga uslijed svoje naopake ljubavi prema svijetu. Jer jedino putem sjedinjenja s Bogom može se postići duhovna zrelost, i tko stremi tome, taj je u ispravnoj Ljubavi, on je u sebi zapalio Božansku iskru Ljubavi i trudi se sam oblikovati u Ljubav ….

AMEN

<<< nazad