<<< nazad

Bertha Dudde, br. 2243, 24 Veljača 1942

POSLJEDNJI SUD... KRAJ JEDNOG

VREMENSKOG RAZDOBLJA ISKUPLJENJA...

Posljednjeg Dana sudit će se cijelom čovječanstvu, i svatko, bio dobar ili zao, primit će svoju naknadu (plaću). I tako će doći do razdvajanja dobrog od zlog, pravednog od nepravednog, vjernika od nevjernika, a Sam Bog će sjediti na Sudu i svakoga nagraditi ili kazniti prema zaslugama. Ovaj Sud je neizbježan, i zatvara jedno značajno vremensko razdoblje, vrijeme milosti, koje je kroz Božju pregolemu Ljubav bilo dodijeljeno nespašenima na Zemlji. Ovo vrijeme je bilo vrijeme neprekidne borbe duhovnog punog svjetla s tamom, to je bilo vrijeme borbe sve suštine (svega postojećeg) koja teži uvis, i u tom vremenu je suština imala mogućnost razviti se u svjetlosno biće, ako je samo to željela… Ipak, Bog je suštini postavio granicu, time što je vremensko razdoblje koje je suštini stajalo na raspolaganju za iskupljenje, bilo određeno od vječnosti… A ovo je vrijeme uistinu bilo tako odmjereno, da je u potpunosti dostajalo za potpuno iskupljenje, no ono nije bilo iskorišteno u mjeri u kojoj je moglo biti iskorišteno, i ostale su zanemarene nebrojene mogućnosti, jer biće nije iskoristilo svoju slobodnu volju ili ju je zloupotrijebilo i sebe iznova vezalo (prikovalo, okovalo) za moć od koje se trebalo osloboditi. Za ovu slobodnu volju i njeno korištenje, biće mora sada odgovarati na Dan Suda, i ovisno o njegovoj volji, okrenut će se nebu ili paklu… svjetlu ili tami… njegova sudbina neće biti ništa drugo doli ono što je ono samo sebi stvorilo kroz svoju volju… Duh će biti u svoj slobodi, ako je na Zemlji tome težio, ili će biti prognan u čvrstu materiju, koju je na Zemlji žudio svim svojim osjetilima. Prvo je stanje blažene sreće, a potonje stanje agonije i nepredočive patnje… obnovljeno zatočeništvo kroz beskrajna vremena u bolnom kajanju i nemoći… Ali, Bog je pravedan… jer se u Svojoj Ljubavi On vječnostima trudio ovu suštinu dovesti do slobode. Njemu su bila dostupna sva sredstva pomoći, milosti Djela Iskupljenja je On stekao za bića kroz Svoj postanak čovjekom i Svoju smrt na Križu, On je bio beskrajno dugotrpljiv i strpljiv, ali jedno je On morao njima prepustiti… slobodnu volju… I prema njoj On sada mora i suditi ljudima, kada je došao Dan koji okončava ovo vrijeme milosti. Budući da se ta slobodna volja izopačila, još jedino je korištena za djelovanje Božjeg protivnika, i stoga mora biti iznova vezana za beskrajna vremena. Posljednji Sud je Početak i Kraj… jedan novi vremenski period započinje, a stari je završen, zemaljski život je pronašao svoj ishod za svu suštinu koja je bila utjelovljena na Zemlji, dijelom u djelima Stvaranja, dijelom u tijelu. No, nastaje novo Stvaranje, koje iznova u sebi sklanja (sadrži) duhovno koje još nije privelo kraju svoj zemaljski put, ali je bilo blizu posljednjim utjelovljenjima. Budući da ovo duhovno još nije dobilo natrag svoju slobodnu volju, ne može biti ni pozvano na odgovornost na Dan Suda. Cijelo čovječanstvo, međutim, morat će odgovarati pred Bogom na Dan Suda, i njihova grješnost će biti otkrivena, a samo će mali broj pravednika moći stati pred Božje oči i ući u kraljevstvo mira.

AMEN

<<< nazad