<<< nazad

Bertha Dudde, br. 2176, 6 Prosinca 1941

DUHOVNI SAVEZ S BOGOM LIJEK ZA SVIJET ….

Nema boljeg lijeka za svijet i njegove užitke od duhovnog saveza s Bogom. Tko potonje žudi njegova potreba više nije usmjerena na svijet, jer on je tad našao nešto što mu je žudnje vrijedno i što mu donosi neprolazno blago. Duhovni savez sa Bogom tijelu je doduše slabo po volji pošto će svaka tjelesna žudnja biti zanemarena pošto priječi duboki odnos s Bogom. Jer tijelo je od svijeta.

Dakle tijelo se isto tako mora predati i onda činiti ono što je Bogu milo, želi li se oblikovati onako da ga Bog zaposjedne kako bi kroz njega djelovao. Bog takvo jedno djelovanje smatra nužnim; Bog zna da je vjera u najvećoj opasnosti da bude iskorijenjena, i On putem izvanrednog djelovanja mora činiti da ona ponovo zaživi. Jer izvanredno djelovanje treba voditi ka Bogu. 

Savez sa Bogom je najveći blagoslov, kao što je i udaljenost od Boga, koja se očituje kroz ne-vjerovanje, najveći nedostatak (od najveće štete) za ljudsku dušu. Jer tada tijelo vlada dušom, ono bezgranično traži i nalazi ispunjenje životnih užitaka, i čovjek na izvjestan način živi svoj zemaljski život bez Boga. Pa je njegov duh ugnjetavan, a to predstavlja duhovni zastoj, ako ne i nazadovanje u razvoju.

Odvajanje od zemaljskih užitaka i ugodnostī te zanemarivanje zemaljskih težnji zahtijeva samo-nadvladavanje no s druge strane donosi najveći duhovni uspjeh, jer u onoj mjeri u kojoj čovjek žrtvuje, on i prima ali nešto dragocjenije, pošto on zemaljsko blago zamjenjuje za neprolazno blago. A što to znači čovjek spoznaje tek pri odlasku s ovog svijeta, kad to blago može prenijeti u vječnost, gdje sve zemaljsko ostaje iza njega.  

Duhovni savez s Bogom početak je sretno-blaženog stanja koje nadilazi zemaljski svijet, jer krajnji cilj sveg duhovnog nastojanja je sjedinjenje s Bogom, a tko tom savezu teži već na Zemlji, za njega je svijet već izgubio svoje draži, a to znači da je čovjek umakao vlasti protivnika. 

Njegovo neprestano nastojanje je činiti da ljudi padaju u duhovnu depresiju, i uspijeva mu, ako je čovjekova volja preslaba za to da se odupre žudnjama tijela. Čovjek mora stremiti duhovnom savezu s Bogom, onda će mu i biti dana snaga da bi zagospodario svojim tijelom. A najveći duhovni uspjeh biti će mu nagrada za njegovu volju. Ono od čega tijelo odustaje duša će dobiti, a to će opstati nakon što sve (ovo)zemaljsko prođe …. 

AMEN

<<< nazad