<<< nazad

Bertha Dudde, br. 2150, 13 Prosinca 1941

AKTIVNOST DUHOVNE ISKRE U ČOVJEKU ….

Točka zaokreta u zemaljskom životu je trenutak kad duša duhu u sebi daje slobodu da se ovaj može vinuti u visinu, kako bi sa duhovnim koje je izvan ljudske duše stupio u kontakt. Što prije taj proces započne, to prije čovjek postiže stupanj zrelosti koji je preduvjet za primanje svjetla i znanja. Čovjek je u neznanju dokle god duh u njemu još nije aktivan, dokle god Božanska iskra u čovjeku drijema, jer duhovno se ne može otkriti ljudskoj duši; ona je takoreći nesposobna shvatiti duhovno priopćenje, jer njeno kraljevstvo je Zemlja, materija …. a duhovno joj je još potpuno strano.

Tek kad duhovna iskra u njoj samoj postane aktivna i pokuša prenijeti znanje iz duhovnog kraljevstva, ona počinje shvaćati. Čovjek neće imati razumijevanje za to što zemaljski nije vidljivo ili opipljivo dok god se on pobliže s tim ne pozabavi. A potonje on čini tek kad mu ovo zemaljski vidljivo i opipljivo više nije dovoljno, znači kad mu se ispunjenje tjelesne žudnje učini neprivlačnim, on tijelo dakle stavi u drugi plan i zažudi više znanje; …. kad on iznenada ugleda nedostatnost u svom tadašnjem stanju …. kad mu život koji vodi više nije dovoljan, i on svoj pogled usmjerava na stvari koje samim razumom ne može dokučiti.   

Tad on razmišlja, te svoj duh šalje u visinu, pa se onda duh povezuje sa duhovnim izvan njega, koje je u skladu s karakterom tog čovjeka. To znači, ako je čovjek dobar i plemenit, ako je istinoljubiv i žudi za Bogom, onda se njegov duh povezuje s onim duhovnim koje se nalazilo u istom stremljenju, koje je dakle utjelovljivalo dobro, istinito i Božansko …. Ali koje se za razliku od čovjeka već nalazi na jednom većem stupnju savršenstva koje ga osposobljava za to da podučava to duhovno koje se njemu povjerava. 

Ono što duh onda prima, su mudrosti, koje se tiču samo duhovnog kraljevstva, koje dakle mogu biti prenesene ljudskoj duši, no koje nisu vezane za zemaljska pitanja, nego samo potiču čovjekov duhovni razvoj prema gore. Ali taj razvoj prema gore čini se bitan samo onim ljudima koji se mogu osloboditi od zemaljskog doživljaja, a drugima je to prazan pojam, jer njihove duše jednostavno ne shvaćaju to da mogu voditi život s onu stranu zemaljskoga, koje se njima čini daleko privlačnije i svrsishodnije.   

Tek kad duša oslobodi duh u sebi, on dušu može uvesti u divote duhovnoga kraljevstva, a tad duša isto tako stremi u visinu, tj. ona sa žudnjom čezne za rezultatima duhovnog leta u visinu, u duhovno kraljevstvo. Jer ona prepoznaje vrijednost toga što joj se duh trudi prenijeti, ona spoznaje njega i trudi se učiniti dostojnom obraćanja iz duhovnog kraljevstva …. Znači čovjek svjesno stremi spoznaji, svjetlu, a svjesno stremljenje mu i donosi svjetlo, čovjek ulazi u znanje, i njegov zemaljski život donosi mu pravi uspjeh …. razvoj njegove duše prema gore, što i jeste svrha i cilj zemaljskog života ….

AMEN

<<< nazad