<<< nazad

Bertha Dudde, br. 2121, 18 Listopad 1941

KRISTOV POSTANAK ČOVJEKOM…


Najgolemiji i naizgled nerješiv problem je postanak Krista čovjekom. Ljudi koji nemaju nikakvu vjeru, stoga niti ne streme duhovno, ne bave  se ovim problemom. Njih to ne dotiče, budući oni ne priznaju Krista i Njegovo djelo Otkupljenja. Da je Bog Sam sišao ljudima, njima izgleda neshvatljivo i nemoguće, budući oni, zbog njihovog pomanjkanja vjere, još nisu prodrli u Biće vječnog Božanstva. Ovim ljudima problem ne može biti ni približno objašnjen jer, da bi se duhovno shvatio, mora biti duhovno ispitan, i tek jedno duhovno razjašnjenje može drugo učiniti razumljivim... Čovjek kao takav, je samo na Zemlji živuće stvorenje, duhovno koje se nalazi u izvanjskoj formi, on je biće koje se utjelovilo u jednoj čahuri koja je bila oblikovana kroz Božju volju, baš u ovom ljudskom obliku. Božja volja tako dozvoljava da opet nastane izvanjska forma, kroz postupke, kojima u temelju leži Božanski prirodni zakon. Tako, kako to Bog želi, ljudi postupaju, kako bi mogla nastati jedna nova izvanjska forma, i Bog ovaj vanjski oblik oživljava suštinom, dušom, i tek sada je čovjek živuće stvorenje. Čovjekova duša u sebi opet sklanja iskru Božanskog Ljubavnog Duha, koja se međutim, ne može izraziti u svakom čovjeku, ako njegova duša nju ne dovede do buđenja. Jer, duh počiva toliko dugo besposlen u čovjeku, koliko ga duša pušta drijemati... On može biti probuđen tek kada se duša Ljubavno pokrenula (aktivirala). Ali, ako je jednom duhovna iskra u čovjeku probuđena, onda ona neprestano gura prema Duhu, iz Kojeg ona jest… ona žudi natrag u duhovno kraljevstvo… Bogu, budući je ona snaga, ona je Duh (od) Božjeg Duha… Ali dok god mora prebivati u ljudskom omotaču, ona se nastoji povezati sa duhovnim izvan nje, i sebe proširiti, tako da ona stalno prikuplja u sebe duhovne supstance, i time povećava priljev Božanskog zračenja Ljubavi. Ali, ovo je moguće jedino onda, kada se duša odlučila na Ljubavnu aktivnost, budući Ljubav daje duhu slobodu, i ovu on sada koristi za spajanje s duhovnom snagom. Duhovna snaga, međutim, je Bog; stoga vanjska forma, ljudsko tijelo, može postati prebivalište Božanske snage nezamislivih razmjera, kada je njegova duša sebe oblikovala u Ljubav, i kroz to podržava djelovanje Duha. Ona može prihvatiti Boga u sebi, stoga biti potpuno prožeta Božjim Duhom, i to je najviše što čovjek na Zemlji može postići zahvaljujući svojoj volji. Takvu snažnu volju, posjedovao je čovjek Isus…

Njegova snaga volje, i Njegova ogromna Ljubav su se sjedinili, i tako je Njegova duša dala duhu u Sebi slobodu. Čovjek Isus je radio jedino ono na što Mu je nalagala Ljubav, i On se opirao svakoj ne-Ljubavi (neljubaznosti, nemilosrdnosti). Posljedično je bila Božanska duhovna iskra aktivna (budna, pokretna) u Njemu, i povezala se s Duhom izvan Sebe... Božanska Ljubavna struja je Njemu stalno pritjecala, Božja snaga… Njegov Duh… Ga je ispunjavao, jer je Njegov život bio neprekidno Ljubavno djelovanje, On se uvijek prisnije (dublje) povezivao s Bogom, Koji je prisutan u svakom djelu Ljubavi. Djelovanje Božanskog Duha su bili Njegova mudrost i Njegova snaga, koji su dolazili do izražaja u Njegovim podukama i čudima koja je On izvodio. Božji Duh koji je u Njemu bio u svoj punini, vodio je sve Njegove korake, Njegove postupke, i Njegove riječi… Isus je bio čovjek koji je postao Ljubav… Ljubav je međutim, Bog… Stoga je čovjek Isus postao savršen, kao što je savršen Njegov Otac na nebesima. Izvanjski oblik je postao posuda za primanje Same Božanske Ljubavi; duhovna iskra je buknula u plamen, koji se više nije mogao ugasiti. I sada je djelovanje čovjeka Isusa moglo biti jedino neprestana Ljubav, budući čovjek koji u prisnoj vezi stoji (s Bogom) sa Samom Božanskom Ljubavi, neprestano prima Ljubav i daje Ljubav... Isus je bio čovjek, i u Svojemu ljudskom tijelu je sklonio vječno Božanstvo... Ili pak, Bog Sam se utjelovio u jednom čovjeku... On je sišao dolje na Zemlju, a Sebi je izabrao izvanjsku formu, koja je voljno u Sebe prihvatila Ljubavni Duh, odnosno, Božansku duhovnu iskru dovela do buđenja kroz Ljubav, i tako Bogu, kao Samoj Ljubavi, odobrila pristup. A Bog je od vječnosti znao o snažnoj volji i ogromnoj Ljubavi ovog čovjeka, i to Ga je potaklo da izabere Njega za Spasitelja za ljude, budući je djelo Otkupljenja morao ostvariti jedan čovjek, Čija je Ljubav svu patnju uzela na Sebe, čovjek Koji se oblikovao u savršenstvo, kroz Njegovu veliku Ljubav, Koji je bio Bog i čovjek u jednome… Čovjek Isus je za čovječanstvo podnio patnje i muke smrti na Križu… Bog Sam je međutim Sebe utjelovio u ovom čovjeku… (vječna) Božanska Ljubav Ga je ispunila, i uzela prebivalište u Njemu, kako bi kroz Njega djelovala za cijelo čovječanstvo.

AMEN

<<< nazad