<<< nazad

Bertha Dudde, br. 2110, 12 Listopada 1941

PRIMJENA SILE OD STRANE BLIŽNJEGA

NAD SLOBODNOM VOLJOM ČOVJEKA ….

Čovjekova volja određuje njegovo postupanje i razmišljanje. Njemu doduše može volja jednog drugog čovjeka biti suprotstavljena i sprječavati ga u izvedbi vlastite volje, no onda se jedna protiv druge bore dvije iste sile, i pobijediti će jača sila; ali nije da zbog toga može biti upitna sloboda volje.

Tada dakle sami čovjek čini bližnjega neslobodnim, a to je Bogu po volji, ukoliko ljudska volja bližnjega sprječava u izvođenju ne-Ljubav-nih postupaka. Tada je jača volja blagoslov za bližnjega. Ali obrnuto je velika nepravda ako se snažna volja zlorabi, ako ona bližnjega sprječava pri djelima Ljubavi i pri duhovnom nastojanju i obrezuje mu vlastitu volju. Tad je borba jednoga s drugim utemeljena u ne-Ljubav-nosti, i onda ona nikada ne može biti Bogu po volji.

Uvijek će biti presudan motiv koji čini da se volja čovjeka aktivira. I pored toga volja ostaje slobodna, čak i ako je ona spriječena u izvedbi, a stoga i jeste volja ono što se cijeni a ne uvijek djelo …. ako volja čovjeka jednu akciju nije htjela a on putem bližnjega na to bude prisiljen.

Na Zemlji se ni jedan čovjek ne treba postavljati nad drugim vladarski, jer to pred Bogom nije ispravan odnos među ljudima. Čak i oni kojima velika zemaljska moć stoji na raspolaganju trebaju kao braća postupati prema ovima koji su im podređeni; oni svoju volju trebaju koristiti tako što svoju moć vladanja koriste puni Ljubavi, time što uvijek streme samo dobru i tako se i bližnjega trude potaći da svoju volju koriste na pravi način, tj. vršeći samo djela koja su Bogu ugodna.  

Ali ukoliko sila na vlasti ljude prisiljava da izvode djela koja se suprotstavljaju zapovijedi Ljubavi, ona onda vezuje i njihovu volju, tj. ona njima onemogućuje da koriste svoju slobodnu volju, i ona onda snosi odgovornost za sva djela koja su izvršena pod prisilom. Slobodna volja u zemaljskom smislu dakle nije srezana od strane Boga, nego si samo ljudi međusobno isključuju slobodu svoje volje.

Samo što je jedino zemaljski moguće silovanje volje. No u duhovnom smislu ni jedna sila svijeta ne može utjecati na slobodu volje. Ni jedna sila na svijetu čovjekovu volju ne može prisiliti na određeni stav spram Boga, ni jedna sila na svijetu ne može ga spriječiti ako je on usmjeren prema Bogu, ali ga ni jedna sila ne može ni okrenuti prema Bogu, ako Mu se on još opire. U stavu spram Boga čovjek sam mora koristiti svoju volju, i kako se on odluči, potpuno mu je slobodno. 

Prividna nesloboda volje u zemaljskom smislu može se između ostalog povoljno odraziti na njegovo postavljanje prema Bogu, jer tamo gdje se on u svojoj slobodi vidi ugrožen (spriječen), tamo si čovjek u duhovnom smislu često traži uravnoteženje …. On aktivira svoju slobodnu volju tamo gdje ne može biti spriječen, tako da za njega vanjska prisila još može biti od blagoslova, pošto je stvarna svrha života samo voljna odluka za ili protiv Boga, što međutim nikako ne isključuje da je nepravda od čovjeka prema čovjeku kad se koristi snaga volje kako bi se drugoga učinilo neslobodnim.

Kad bi se obratila pažnja na zakon Ljubavi, svaki čovjek bi i htio samo ono što bližnjemu služi, a to bi isključivalo to da jedan želi vladati nad drugim. No ne-Ljubav-nost ljude nagoni na sve grublje mjere jednih prema drugima …. Moćnik će svoju volju neprestano koristiti i volju slaboga stavlja van snage (onemogućuje ju), a to je isto tako djelovanje one sile koja je svoju slobodnu volju nekoć upotrijebila za odmetanje od Boga ….

AMEN

<<< nazad