<<< nazad

Bertha Dudde, br. 2045, 27 Kolovoza 1941

MLAKOST …. SLABOST VOLJE …. POPUŠTANJE U MOLITVI ….

Što je čovjek mlači to mu veći utjecaj prijeti od strane protivnika. On tada niti pruža otpor, niti traži Božju snagu, pa je tako u najvećoj opasnosti da postane slab i da podlegne. On si pred očima uvijek treba držati to da je uspon mukotrpan i da popuštanje njegove snage volje vrlo lako ima za posljedicu nazadovanje, koje da bi se nadoknadilo opet zahtjeva upotrebu snage.

Protivnik je budan, tj. ne propušta ni trenutak slabosti čovjeka, ali isto tako i ovaj treba biti budan, kako svoju dušu ne bi izložio opasnosti da bude tlačena od strane protivnika. I što slabijim se on osjeća, to revnije on treba moliti za snagu.

No ako on i u molitvi počne biti mlak, moć protivnika nad njim je velika. A borbe protiv te sile tad ne može biti pošteđen. Doduše njemu na raspolaganju stoje dobra duhovna bića, no njihova pomoć mora biti zatražena, jer ona bez poziva ne mogu biti aktivna.

No čovjek često u trenucima slabosti volje zapostavlja i taj poziv, a tad je moći protivnika izložen bez ikakve zaštite. I on sam protiv njega mora izboriti boj koji je često vrlo težak. A uvijek je popuštanje u molitvi ono što čini da slabi njegova snaga volje. 

Što češće i intimnije se čovjek povezuje s Bogom, to rjeđe je on izložen utjecajima neprijatelja, jer oboje istovremeno, snaga iz Boga i moć protivnika, ne mogu biti djelatne. A snaga iz Boga uvijek je jača i protjeruje svako djelovanje zlih sila.

U trenucima nevolje, mlakosti i slabosti volje dovoljan je iskreni zov za podršku dobrih bića, pa će djelovanje zlih sila biti zaustavljeno. U čovjeku mora biti prisutna još samo volja za dobrim, pa će uskoro i dubina molitve opet porasti, te je čovjek umakao opasnosti ….  

AMEN

<<< nazad