<<< nazad

Bertha Dudde, br. 1959, 18 Lipnja 1941

BORBA DUHA SA TIJELOM ZA PREVLAST NAD DUŠOM ….

Svako biće žudi svoje oslobođenje, jer neslobodno stanje za sve duhovno je patnja. No u utjelovljenju kao čovjek, duhovno doživljava svoju neslobodu, ali tijelo i duša ne. Duša je na početku isto tako bez spoznaje svoje situacije, i posljedično poklanja pažnju samo žudnjama svoga tijela. 

Ali tijelo se osjeća slobodno, i to utoliko slobodnije što više ono svijetu, tj. zemaljskim radostima može ići na ruku i stoga on gotovo da uopće ne sputava tijelo. Dakle duša popušta pred pritiskom tijela, a na duh se ne obraća pažnja. Pa tako duhovno u čovjeku mora podnositi stanje zarobljeništva, dok god mu ne dođe pomoć od strane duše. Jer jedino mu duša može pomoći, time što obraća više pažnje na duh nego na tijelo.

I stoga je upravo zemaljsko postojanje, i pored toga što duhu treba donijeti oslobođenje, najveća opasnost za dušu, dokle god se ona nije oslobodila od žudnji tijela. Posljedično tome, tijelo se bori sa duhom za vladavinu nad dušom …. A to je borba svjetla protiv tame …. Bića svjetla bore se sa silama tame za dušu …. za duhovno, koje se udaljilo od Boga i još nije potpuno svjesno toga da ono pripada Vječnom Svjetlu …. Božanstvu.

Jednom kad je duša postigla tu spoznaju, ona se dobrovoljno okreće Bogu. No sile tame svim sredstvima sprječavaju da duša dođe do spoznaje. A tijelo će biti najveća prepreka za to da se duša okrene i posveti duhu.

Dokle god se još tijelo stavlja u prvi plan, za dušu ima malo mogućnosti da dođe do znanja, do spoznaje svog položaja …. tj. svoje udaljenosti od Boga. Tek kad ona prohtjevima tijela više ne poklanja pažnju, počinje razmišljati o stvarnoj svrsi zemaljskog života. Tek tada protivnik gubi vlast; sile tame više nemaju toliko utjecaja na dušu …. Ona se okreće od tijela i prema duhu u sebi, a kad je ta veza uspostavljena, u njoj postaje svijetlo i jasno …. Pa je duh u njoj odnio pobjedu i zadobio je vlast nad dušom, koja se onda potpuno sjedinjuje s duhom i time je oslobađanje bića neizbježna posljedica toga.

No borba je neizrecivo teška, i ona zahtijeva puno zalaganje kako svih dobrih sila tako i čovjekove volje, koja jedina uvjetuje odluku duše. Volja čovjeka jedino je presudna za to kuda se duša usmjerava …. volja se može odlučiti za tijelo, ali i za duh, no samo potonje će stvorenju donijeti konačno oslobođenje iz forme ….

AMEN

<<< nazad