<<< nazad

Bertha Dudde, br. 1891, 18 Travnja 1941

UNUTARNJA SUŠTINA …. VANJSKI PRIKAZ ….

MOLITVA U DUHU I U ISTINI ….

To kako se čovjek postavi prema vječnom Božanstvu odlučujuće je za njegove moralne vrijednosti i za stupanj zrelosti duše. Nije upitno da je pri tome od presudnog značaja unutarnji doživljaj čovjeka, a ne njegov na van prepoznatljiv stav. No taj unutarnji doživljaj (osjećaj) doći će do izražaja tek onda kad je mir čovjeka narušen, kad čovjek dođe u životne situacije u kojima ne može održati vanjski privid, nego kad padne svaka maska. Tek tada se može govoriti o suštini čovjeka, i tek tada se odlučuje koji stav on zauzima u odnosu na Boga.

Čovjek se može na van prikazivati potpuno drugačije, bez da ga se radi toga može suditi, pošto postoji barijera da otvoreno pokaže svoje unutarnje biće; s druge strane on se pred svojim bližnjima može pretvarati da je u suštini plemenit, a što nije u skladu sa njegovom suštinom. Pa stoga čovjek ne može tako lako donijeti ispravnu prosudbu svoga bližnjega ….

No Bog poznaje nedostatke i slabosti ljudi kao i njihovu vrijednost i volju. I On želi da se oni riješe privida, On hoće da oni dođu do samospoznaje i da razmišljaju o svojem stvarnom biću …. Sve što je dobro i plemenito, Boga prepoznaje u svim životnim situacijama, i on u Njemu nalazi svoje utočište u nevolji …. pa tako čovjek uči pravilno moliti, tj. u Duhu i u Istini …. On ne blebeće samo mehanički, nego se vapaj njegovog srca uzdiže do Boga, a time je stao na most koji vodi u duhovno područje.

No bezbrojni ljudi, koji su ranije bili lakomisleni i površni, koji su Boga imali samo na usnama a inače Mu bili daleki, sada Ga traže a i nalaze Ga, jer je prolaznost zemaljskoga uzdrmala njihovu samouvjerenost i naučila ih misliti drugačije. Čovjek lako naginje osuđivanju, ali Bog je dugotrpljiv i milostiv …. On gleda kako da spasi ono što još nije potpuno potpalo protivniku, iako se Njegova sredstva ljudima čine užasna i nerazumljiva …. 

(prekid)

<<< nazad