<<< nazad

Bertha Dudde, br. 1834, 27 Veljača 1941

SLIJEDITI ISUSA…

Postoji samo jedan put koji vodi u vječni život i u sjedinjenje s Bogom… put kroz Isusa Krista, a tko odbija Krista, neće nikada moći ući kroz vrata neba u vječno blaženstvo. Čovjek mora hodati istim putem kojim je hodao Isus na Zemlji, putem Ljubavi i patnje, budući se jedino kroz Ljubav on može iskupiti, i kroz patnju smanjiti krivnju grijeha. A, da bi to mogao, mora mu biti prenesena milost koju je Isus stekao kroz smrt na Križu, koju on opet može primiti tek kada on prizna Isusa Krista kao Otkupitelja i Sina Božjeg. On mora stajati u vjeri u Božanskog Otkupitelja… mora vjerovati da Ga je Sam Bog poslao na Zemlju, kako bi onda mogao u svoj punini uzeti prebivalište u Njemu… on mora vjerovati da je Sama Božanska Ljubav sišla dole ljudima, i on jedino onda pokazuje vjeru u Boga, kada priznaje djelo otkupljenja kao čin najveće Ljubavi za ljude, i želi imati udio u blagoslovu djela otkupljenja. Isus je rekao: „Nitko ne dolazi Ocu, osim kroz Mene…“  (Ivan 14.6) Isus ove Riječi  nije izgovorio kao čovjek, nego te Riječi treba razumjeti duhovno. On Osobno je bio čista Ljubav, i stoga čovjek treba sebe oblikovati u Ljubav, da bi bio sjedinjen s Ocem, Koji je Ljubav Osobno. Ali, ako čovjek stoji u Ljubavi, onda će on također prepoznati da je Isus Krist utjelovljenje (pojam, suština, cjelokupnost, oličenje, sadržaj) vječnog Božanstva. On više neće moći odijeliti Krista od Boga, i stoga će Ljubav biti jedini put (način) da dođe do Boga. Ali, ako čovjek ne priznaje Krista, on nikada ne može biti u ispravnom razmišljanju. A, ako on također želi ustvrditi Boga, to nije duboka vjera, koja odvaja Boga i Krista jednog od drugoga. On sebi stvara obmanjujući pojam za vječno Božanstvo. Kršćanska doktrina propisuje kao najvažniju stvar dvije zapovijedi: ljubi Boga iznad svega, i bližnjega kao samoga sebe (Matej 22:36-40; Marko 12:28-31). Da bi mogao ispuniti ovu zapovijed, on sam mora biti Ljubav, i stoga mora hodati istim putem kojim je hodao Isus na Zemlji; on mora razdjeljivati Ljubav na svim svojim životnim putevima, a budući je Bog Sama Ljubav, on kroz svako djelo Ljubavi privlači sebi vječno Božanstvo, tako se sjedinjuje s njim, i onda se odvija isto što je Isus naveo riječima: „Otac i Ja smo ('smo' je  napisano preko 'jest', opaska urednika) jedno…“ (Ivan 10:30) On je jednako tako Sebe sjedinio s Bogom kroz Njegovu ogromnu Ljubav, tako da je s punim pravom mogao izgovoriti ove Riječi, budući je Njegovo biće bilo u potpunosti prožeto Božanskim Duhom, stoga je Otac… vječno Božanstvo… bio u Sinu, u Onomu, Koji je proizašao iz Njega, i više za vječnost nisu mogli biti razdvojeni jedan od drugoga. A ovo stapanje sa izvornom snagom će uvijek biti posljedica iskrene Ljubavi prema Bogu i prema ljudima, stoga je Ljubav put koji vodi Bogu. Djelo Otkupljenja je bilo najveće djelo Ljubavi jednog čovjeka za cijelo čovječanstvo. Tko to ne prepoznaje (priznaje), mora biti lišen svake Ljubavi, inače bi on jasno mogao prepoznati vezu, i nestalo bi bilo kakve sumnje o Božanstvenosti Isusa. Bez Ljubavi, međutim, put uvis neće nikada moći biti prevaljen, jer onda čovjek ne slijedi Isusa; on ne pripada onima koji su kroz Njegovu smrt na Križu bili otkupljeni, i time je izgubljen za vječnosti.

AMEN

<<< nazad